U prostorijama Ogranka MH Zaprešić predstavljena je knjiga “Iskaz neizrecivoga u poetici Side Košutić”, prvo veće znanstveno sintetsko djelo o nedovoljno istraženoj hrvatskoj književnici. Knjigu je napisala Kornelija Kuvač-Levačić, izvanredna profesorica na zadarskom sveučilištu.
Sida Košutić rođena je 1902. godine u Radoboju, a za sobom je ostavila rukopise romana Kolijevka, Velika šutnja i Pogašena svjetla, koji do danas nisu objavljeni, a za koje se profesorica Kuvač-Levačić nada da će biti objavljeni.
Sida Košutić prešućivana zbog političkih razloga
“Moram reći da mi je ova knjiga, onako intimno, srcu najdraža. Sidu sam otkrila dok sam se bavila korpusom hrvatskih spisateljica. Njezin mi je korpus, iako dosta nezamjetan i dosta prešućivan u hrvatskoj književnosti, zapeo za oko zbog jedne specifične emotivnosti, duhovnosti i stila koji je ona njegovala. Zbog toga sam se odlučila pozabaviti njome. Pri istraživanju literature vidjela sam da je neke važne članke o njoj napisao Stjepan Lice. Stupila sam s njim u kontakt i proslijedio mi je sve ono što je i sam skupljao”, započinje svoju priču Kuvač-Levačić.
„Ona je jedna od hrvatskih književnica koja je zbog različitih, političkih razloga ostala prešućivana. Osim političkih razloga, ona je u svoje tekstove upisivala tu specifičnu mističnost. Ono što je važno naglasiti, Sidu Košutić ne smijemo doživljavati isključivo kao neku vjersku književnicu, jer ona to nije. Ona je zapravo književnica koja je jednako pisala o egzistencijalnim temama. Pisala je o problemima sirotinje u gradovima. Pisala je o nekim općim ljudskim problemima i današnji se čitatelj može naći u njezinim djelima. Tu bih istaknula njezin roman Velika šutnja. Za čitatelje koji su skloni mističnom, tu je svakako njezina zbirka Vjerenička žetva”, rekla je autorica knjige.
Znanstveni pristup Sidi Košutić kao pjesnikinji i književnici
“Ovo istraživanje traje od 2018. godine i dovršeno je sada 2021. godine. To svakako jest opsežno istraživanje, pogotovo jer je trebalo proučiti određene rukopise; njezinog neobjavljenog romana Pogašena svjetla. Zatim, rukopis, isto tako neobjavljenog romana Kolijevka. Meni je cilj bio i jest da se jednoga dana objave barem izabrana, ako ne i sabrana djela Side Košutić. Tako bismo, ne samo ponovno objavili neke tekstove koje više ne možemo naći u knjižarama, nego bismo objavili i te romane kojim bismo bacili novo svjetlo na Sidu. Slično se dogodilo i 2012. godine kada je Stjepan Lice uredio Veliku šutnju. Taj roman je pokazao da one tvrdnje koje su se znale pronaći u povijestima hrvatske književnosti upravo o Sidi kao o nekakvoj religioznoj duhovnoj, isključivo, pjesnikinji, ne stoje. Dakle, ona je i spisateljica romana, napominje profesorica Kuvač-Levačić.
“Riječ je o znanstvenoj studiji. Moj je poglaviti cilj bio pristupiti njezinim tekstovima iz jednog specifičnog kuta. To je postmodernistički pristup jeziku”, rekla je Kuvač-Levačić.
Treba li prvo pročitati knjige Side Košutić ili ovo znanstveno djelo o znamenitoj hrvatskoj književnici, Profesorica Kuvač-Levačić preporučuje najprije Sidine knjige. Ipak, knjiga „Iskaz neizrecivoga u poetici Side Košutić“ je ponajprije namijenjena znanstvenoj zajednici.
Ograničenje jezika zbog (ne)mogućnosti izražavanja neizrecivog
„S ne malim oduševljenjem sam otkrila da je knjiga podjednako o književnosti i o opusu Side, ali i o jeziku. I o onome kako jezik može izricati ono što želimo da izrekne. Odnosno, koja su ograničenja jezika. I tu ona polazi od filozofskog okvira, dekonstrukcije jezika. Onda dolazi do postupaka kojima Sida Košutić kao pjesnikinja uspijeva prevladati ta ograničenja jezika i ipak izreći to što je njoj neizrecivo. A to je, dakako, ovo mistično, vjersko ili božansko“, rekla je docentica Jelena Vignjević.
“Primijetila sam u njezinim tekstovima da ona u središte stavlja kako iskazati ono što je neizrecivo. Svaki čovjek poznaje neka iskustva za koja može reći da su mu bila neizreciva i ne postoje riječi kojima ih može iskazati. Sida Košutić se tu dosta inspirirala jezikom mistika. Za nju kažu jezikom dominikanske provenijencije, dominikanskog misticizma. Međutim, ona nije u tom obliku jezika tematizirala samo mistična, duhovna i religiozna iskustva. Nego je, recimo, kroz neizrecivo iskazivala najveće ljudske patnje. Neizreciva je za nju i bila ljudska zloća. Neizrecivim je smatrala osjećaj zlostavljana djeteta od strane majke. Neizreciva joj je bila i ljubav, milost. To su teme koje sam obradila i, nadam se, dokazala da se služila istim postupcima kao i drevni mistici. Još je u tekst upisala specifično iskustvo žene”, otkriva autorica knjige Kuvač-Levačić.
