Umjetnička organizacija Max teatar u prostoru Vršilnice u Zaprešiću organizirala je Noć kazališta. Posjetitelji su mogli uživati u tri različite predstave. Prvu, “Crvenkapica u prometu” izvela su djeca polaznika glumačkog dramskog studija Max teatra. Za tu predstavu je zaslužna glumica Marina Kostelac, ujedno i voditeljica glumačke organizacije Max teatar. Drugu predstavu, “Pričala mi prijateljica” Ivane Dragičević izvela je kazališna družina Max teatra. Ta predstava je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija. Treću predstavu, “Sav ivanjske noći” Williama Shakespeare-a izvela je starija srednjoškolska/studentska grupa.
Moderna verzija Crvenkapice-umjesto vuka, neporezan vozač
“Imam nekoliko uloga. Organizirali smo večeras Noć kazališta. Pripremili smo tri programa. Crvenkapica u prometu je stara predstava koju sam davno radila, pisala i glumila za potrebe jedne kampanje. Djecu smo na jedan pametan način učili da baš uvijek, kad prelaze cestu, pogledaju lijevo, desno i opet obavezno u lijevo. Odlučila sam sada tu predstavu postaviti s polaznicima glumačkog dramskog studija. Djeca koja će glumiti s ona koja su sa mnom bila na glumačkom ljetnom kampu u Kostreni. I to su djeca koja su se prijavila u glumački ljetni kamp. Bilo je nekoliko generacija. Mlađa generacija je radila upravo Crvenkapicu u prometu. Zahvaljujući tom glumačkom ljetnom kampu, gostovali su u Kaštelima, prijateljskom gradu Grada Zaprešića. S obzirom na to da nema puno sadržaja za djecu i da su naši gledatelji željni dječjih programa, odlučila sam napraviti raznovrsniji program” otkrila je Marina Kostelac.
“Crvenkapica u ovoj našoj priči ide baki, ali ne kroz šumu. Ne susreće vuka u šumi, nego je vuk zapravo opasan auto, neoprezan vozač. Lutke koje koristimo u ovoj predstavi su moje lutke koje smo radili u profesionalnoj produkciji. Izradila ih je pokojna Gordana Krebelj”, rekla je Kostelac.
Kazalište obuhvaća sve umjetnosti
“Ja sam jako zadovoljna s djecom. Prije svega, sretna sam što vole dolaziti na dramsku i glumiti. To su inače i umjetnički nadarena djeca. Ili snimaju filmove, ili se bave izradom gline, keramike, pišu pjesme. A kazalište kao kazališna umjetnost, obuhvaća sve te umjetnosti zajedno”, ističe Kostelac i nadodaje kako ovu predstavu mogu razumjeti već i djeca od dvije godine starosti.
U Max Teatru redovito se vježba, uz pridržavanje epidemioloških mjera. Kostelac se nada da će se predstave uživo zadržati kao i probe, jer je teško vježbati virtualnim putem.
“Nekoliko interaktivnih projekata napravila sam na otvorenom. Tako pokušavamo držati naš posao i da djeca budu u kontaktu i s igranjem i sa svojom publikom. Tako da puno programa planiram na otvorenom”, ističe Kostelac.
U radu Max teatra pomaže i župni dvor
“Vršilnica je predivan prostor. Imali smo i premijeru Romanse u tri ljubavi. No, za kazališne potrebe ovaj prostor bi trebao još nešto dodatno omogućiti poput podija da se izdigne publika. Ono što je posebno jest što je i bijela dvorana. Kolege iz Zagreba rekli su mi da je čarobno doći ovdje, u ovaj perivoj. Mi kao umjetnička organizacija nemamo svoju scenu pa igramo tamo gdje možemo. Odnosno, tamo gdje nas prime ili nam izađu u susret. Za potrebe glumačkog dramskog studija koristimo zahvaljujući susretljivosti Općine Brdovec. Tamo koristimo kino-dvoranu. No, trenutno ni to ne možemo budući da je donesena odluka da se nikakvi vanjski programi ne događaju s obzirom na to da epidemiju. Moja je želja da negdje smjestimo naš rad. Pomaže nam isto pater Goran u župnom dvoru. Tamo imamo probe i maksimalno nam izlazi u susret. Da bi se napravili zahtjevniji projekti, treba puno rada”, ističe Kostelac.
