Baka Mica, Marija Kožina, proslavila je svoj 100. rođendan u Kupljenovu u krugu obitelji i najbližih. Na proslavi je bio i gradonačelnik Zaprešića, Željko Turk, budući da je baka Mica sestra njegove pokojne bake. Iako je gradonačelnik namjeravao održati govor u čast slavljenice, baka Mica ga je preduhitrila te mu uputila nekoliko lijepih riječi i mudrosti o tome kakav čovjek treba biti. Nakon toga su zajedno sjeli i nastavili razgovor.
Turk: Čestitam ti ovih prvih sto godina.
Baka Mica: Hvala lijepa. Hvala lijepa, sinek. Budi dobar. Budi pravedan. Budi čovjek. Sve ono što je najbolje na svijetu pokupi i nosi sa sobom. Onda će ti biti lijepo.
Turk: A evo ti sad, u trenutku kad sam ja tebi htio održati govor, ti si meni održala svoj. Hvala ti lijepo na tome. A gdje si se tako dugo spremala za govor?
Baka Mica: Pa ja sam stara osoba. Moram se pripremiti. Moram se urediti. Moram se počešljati.
Turk: A vidim i frizura je tu! I haljina.
Baka Mica: Pa to je sve ono što treba biti kad se dočekuju gosti. Jer kad dođu gosti, moraš i kuću urediti, a kamoli ne sebe.
Turk: Nema tu više ni što dodati, ni što oduzeti. Sve si to tako lijepo rekla. Meni se čini da sam možda dio govorništva od tebe naslijedio.
Baka Mica: Pa mora biti! Jer krv po krvi teče. Nema tu govora. Krv nije voda. Dok god ima moje krvi, ima i tvoje. I budi dobar. Budi pametan. Budi pravedan.

“Jedan je bio policajac koji mi je čuvao rakiju”
Baka Mica često je odlazila na zagrebački plac prodavati vlastito voće, mliječne proizvode, ali i domaću rakiju. Budući da tada nije bilo organiziranog prijevoza, znala je nositi velike količine u košari na glavi. Osim toga, radila je na polju, brinula se o životinjama i pomagala bogatijim obiteljima. Radila je sve što je bilo potrebno kako bi zaradila za život.
Turk: Ti si, koliko znam, puno, puno rakije nosila u Zagreb na plac?
Baka Mica: Jesam.
Turk: Na glavi, na svitku?
Baka Mica: U košari, da.
Turk: Znači, godišnje si znala nositi i preko tisuću litara rakije na glavi? Jer nije bilo drugog prijevoza. Je li to točno?
Baka Mica: Je, točno je.
Turk: A reci mi još nešto… Čuo sam da sam možda i malo mudrosti od tebe pokupio. Kakva si bila prema onima koji su naplaćivali placarinu i onom policajcu koji je tamo služio? Bila si s njima dobra?
Baka Mica: Bila sam s njima jako dobra. Jedan je bio policajac koji mi je čuvao rakiju. Poznavali smo se godinama i bili smo si još dugo dobri. Bili smo pošteni. Kad te vodi pravda, kad si pravedan – čovjek nikad ne griješi.
Suprug je na svadbama svirao, a ona je kuhala
Prisjetili su se i kako su nekada izgledala vjenčanja, u vrijeme kada nije bilo restorana, pa je kuharica bila najvažnija osoba na svadbi. Ako hrana nije bila dobra, ni svadba ne bi bila uspješna.
Turk: Koliko ja znam, tvoj suprug Štefan bio je glazbenik, je li tako? I po svadbama je svirao?
Baka Mica: Da, da, svirao je.
Turk: Ali koliko znam, vas dvoje ste radili u tandemu. On bi svirao, a ti bi bila u kuhinji? Ili kako je to bilo?
Baka Mica: Da, ja sam kuhala.
Turk: Znači, to je bio dogovor u paketu? Nije mogao samo on svirati, ti si morala kuhati?
Baka Mica: Pa vidiš, tako je to bilo. To je mudrost kroz godine. Trebalo bi svima nama biti na znanje kakvo je to vrijeme bilo i kako se borilo.
Baka Mica: Slušaj, uvijek čovjek sam sebi organizira i napravi vremena. Jer, ako si ti pravedan i ako si ti dobar sebi…
Ne da budeš dobar, ne znam kako, posebno – nego da možeš razumjeti ljude. Ljudi se moraju razumjeti. Svaki čovjek je čovjek. Ima ljudi jako mudrih, a ima ljudi jako teških. To je živa, živena istina. To je predviđeno. To je napravljeno. To tako je.
Baka Mica mnogo je toga proživjela, a s osmijehom se prisjetila svih godina – koje su ponekad bile teške, ali i lijepe – i koje danas čuvaju mnoge uspomene.e. U krugu obitelji i najbližih, stoti rođendan bake Mice u Kupljenovom ostat će slavlje za pamćenje.














