Da grafički roman sadržajno izvrsno i vizualno sugestivno i smiono može odgovoriti na temu holokausta dokazao nam je već “Maus” Arta Spiegelmana, a u ovoj Godini čitanja hrvatski čitatelji imaju priliku upoznati još jedan naslov posvećen osobi čije će svjedočenje o iskustvu koncentracijskog logora ostati upamćeno kao jedno od najpotresnijih. Naime, dvojica Talijana – Matteo Mastragostino pričom i Alessandro Ranghiasci crtežom donose priču o Primu Leviju (u prijevodu Matije Markičića Didija), koji je kao mladi talijanski kemičar židovskog porijekla uhićen i deportiran u Auschwitz, gdje ga je od smrti spasio spoj sreće i njegova zvanja, koje mu je, iako u robovskim uvjetima, ipak omogućilo zaštićeniji rad u logoru. Iako se temelji na stvarnim činjenicama o Levijevu životu, ovo nije biografija.
Riječ je zapravo o viziji autora Mattea Mastragostinija o Primu, kao i njegova reakcija na vijest o Levijevoj smrti (koja još uvijek otvara pitanje je li to bilo samoubojstvo ili tragični splet okolnosti) koja ga je duboko potresla: “Ovaj strip nije povijest Prima Levija, njegov životopis, već je povijest mog Prima Levija. Ovom pričom zatvaram krug vijesti koju sam čuo prije trideset godina, a ostala mi je teret na duši. Priča o mom Primu Leviju, čovjeku koji se borio hrabro i koji je znao ustrajati, čak i nadasve onda kad bi bilo lakše podleći.” Levijevo iskustvo u ovom je grafičkom romanu uokvireno školskom učionicom i djecom kojoj on iznosi djelić svoje životne priče i koja, kako roman odmiče, postaje priča o “njihovu” Primu. Sadržaj priče sâm je po sebi snažan, ali dodatno ga osnažuju sugestivni crteži, koji su mladome Alessandru Ranghiasciju ujedno i crtački prvijenac. A bila ona u stripu ili kojem drugom obliku, priča Prima Levija vrijedna je slušanja.
Sve one koji su Primovo pisanje doživjeli u njegovim poznatim i kod nas prevedenim djelima “Zar je to čovjek” te “Utopljenici i spašeni”, ovaj će grafički roman podsjetiti na ovog kemičara po zvanju, a intelektualca po habitusu. Za one koji to još nisu, ovo je topla preporuka i uvod u potresno pripovijedanje čovjeka koji je jako volio brojeve, a kojem je šest istetoviranih brojeva na ruci zauvijek promijenilo život. Primo je smatrao dužnošću govoriti o svojem iskustvu i istini Auschwitza, u njegovu je pripovijedanju bio prisutan analitični kemičar koji nije ostajao ravnodušan prema ljudskim bićima, odnosno “uzorcima” koje mu je život donio pa im je i pristupao kao “primjercima u zatvorenoj omotnici, koje je valjalo promotriti, analizirati i odmjeriti”. Upravo je taj njegov znanstveni pristup iznjedrio jedne od najboljih eseja o ljudskim postupcima, odlukama i abnormalnim prilikama u kojima se “ugasio toliki broj života u tako lucidnom spoju tehnologije, fanatizma i okrutnosti”. Ono što je također održavalo Levijevu motivaciju za iznošenjem istine njegov je strah da će sve biti zaboravljeno i stoga neka to postane i vaša motivacija za čitanje i o Leviju i Levijevih djela jer “ako je nemoguće pojmiti, spoznati je nužno, jer ono što se dogodilo može se vratiti, savjesti opet mogu biti zavedene i pomračene: čak i naše.”
