Ljeto danas službeno završava. S kalendarskim prijelazom u jesen, priroda se polako umiruje, temperature padaju, a u zraku se već osjeti promjena. U šetnji gradom, sreli smo dvoje sugrađana – Emu Labaš i Ratka Jovića – čije priče na poseban način opisuju kako se ljudi osjećaju u ovom prijelazu između godišnjih doba.
Ema Labaš, Zaprešićanka s ljubavlju prema prirodi i šetnjama, priznaje da jedva čeka dolazak jeseni. Za Emu, jesen nije kraj, već početak – povratak tišini, unutarnjem miru i ritmu prirode.
“Obožavam jesen. Tražim te boje – smeđe, žute, prekrasne. Čak sam išla u našu zaprešićku šumu, ali nisam baš našla što sam tražila. Jesen me smiruje. Više volim šuškanje lišća pod nogama nego sunčanje na plaži,” ispričala nam je s osmijehom.
S druge strane, Ratko Jović ne skriva da mu ljeto znači sve. Iskusni pomorac, još uvijek aktivan u svojoj 67. godini, proveo je i ovo ljeto – kako kaže – „na moru, gdje i pripadam.“
„Ljeto je moje godišnje doba. Bio sam na brodu, kao i uvijek, ali i malo u Dalmaciji, kod kuće. Žena je sadila cvijeće, ja sam pomagao oko zemlje. Ali zna se – ljeti sam najživlji.“
Ratko plovi već pola stoljeća, a svaki povratak na kopno za njega je samo pauza do sljedeće plovidbe.
„Nekad sam na brodu pet mjeseci, nekad tri, ovisi. Ali i dalje plovim – jer volim. To mi je život.“
Kraj ljeta, početak nečeg novog
Dok jedni s nostalgijom ispraćaju tople dane, drugi jedva čekaju prve mirise kiše, mirnije ulice i šalicu čaja uz prozor. Iako se njihova iskustva razlikuju, i Ema i Ratko slažu se u jednom – svako godišnje doba nosi svoju čaroliju. I dok Ema već traži prve jesenske listove, Ratko možda već gleda prema horizontu, gdje ga čeka novo putovanje.
Jer ljeto možda završava, ali priče nikad ne prestaju.
