Velika subota je kršćanski blagdan. Slavi se u dan prije Uskrsa. To je dan tišine i molitve. Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba, te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Toga dana nema liturgije. Isus je umro, Bog je mrtav. Čitav svijet stoji zaprepašten pred tajnom smrti. Isus leži u grobu. Sišao je nad pakao – nalazi se u najvećim dubinama svoje osamljenosti, i to već tri dana.
Vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi.
Velika subota je i dan posta. Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina: vjernici, pojedinačno ili s roditeljima s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti „Isusov grob“. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina. U obiteljima se mirno sprema za uskrsnu svetkovinu i svaki vjernik nađe vremena da u tijeku dana pohodi svečano urešeni Isusov grob u crkvi. Crkva u svojoj tradiciji čuva veliko blago.
Tako je za Veliku Subotu karakteristično Vazmeno bdijenje koje se slavi noću te stoga nije prikladno da započne prije nego padne noć, a treba završiti prije svanuća nedjelje. Od ranih kršćanskih vremena tu noć nazivamo „noć bdijenja“. U ovoj se noći liturgijski proslavlja cjelokupna povijest našega spasenja. Obred u noći počinje „Službom svjetla“. Bogoslužje počinje pred crkvom blagoslovom ognja na kojem se pali uskrsna svijeća. Tada se vjernici okupljaju oko ognja kojeg svećenik blagoslovi.
Tim se plamenom upali i uskrsna svijeća koja predstavlja samog Isusa Krista. Oganj nas podsjeća na Duha Svetoga po kojem je Marija Djevica začela Isusa Krista i po kojem je sve stvoreno. Svećenik na svijeću stavlja simbole A i Ω. To označava Krista koji je i Početak i Svršetak. Također se na svijeću stavljaju brojevi tekuće godine. Narav znaka iziskuje da se svake godine u Vazmenom bdijenju blagoslivlja nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska. Uskrsna svijeća kroz čitavo vazmeno vrijeme stoji kod ambona i pali se u svim zajedničkim bogoslužnim činima. Upravo tim bdijenjem vjernici započinju slaviti Uskrs.
Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela. Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće.
Ovo je svani trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Ovo je pred okus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlja se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.
Velika subota je:
VRIJEME razmišljanja, a ne tugovanja
VRIJEME radosti, a ne žalosti
VRIJEME očekivanja i,
VRIJEME u kojem prepoznajemo da je Isus uskrsnuo.
I mi ćemo uskrsnuti!
