U Sv. Ivanu Zelini otvorena je izložba autora Vladimira Dodiga -Trokuta, naziva “Preslice, ptice, putovanja i prisjećanja jednog šamana”. Tako su po prvi puta izloženi radovi ovoga konceptualnog, ali i nekonceptualnog umjetnika.
Vladimir Dodig-Trokut rođen je 1949. godine u Kranju. Bio je vrlo svestran, pa ga se, osim kao umjetnika, zna i kao kolekcionara, šamana, ali i kao osnivača prvog svjetskog Anti-muzeja. Osnovao je više različitih grupa poput Crvenog Peristila. Umro je u 2018. godini, a sada su svjetlo dana ugledala neka njegova djela koja su pronađena u ostavštini.
Trokutovi radovi prvi put predstavljeni publici
Direktor Anti-muzeja Domagoj Margetić objasnio je važnost ostavštine ovoga umjetnika koji je pionir tzv. trokutizma.
“Ovo je prvi put da najintimnije Trokutove crteže i slike u koje je on pretočio svoje misli iz poezije u prozi i nazvao Preslice u radnom rukopisu. Nikad nije objavljena. Izrazio je najintimnija neka svoja sjećanja, putovanja. Neke najintimnije motive svojih, inače, umjetničkih radova. Poznatiji je kao konceptualni umjetnik. Stoga su ovi motivi ujedno i motivi njegovih konceptualnih radova. To je ujedno i njegova instalacija koju je on prvi put instalirao 1987. godine i od tada ju je učestalo dorađivao i u raznim varijantama izlagao. Tako su u Zelini prvi put izložene ove Trokutove slike i crteži. Nikad nije bilo izlagano. Mi smo ovu mapu s Trokutovim radovima pronašli nakon njegove smrti u njegovoj ostavštini. U toj mapi u kojoj je svaku potpisao”, rekao je Margetić.
Trokutizam kao novi umjetnički pokret
“Posjetitelji i promatrači će moći prolaziti kroz Trokutovu dušu. Ova izložba je kao da otvaramo javnosti Trokutovu dušu u koju još nisu imali uvid. Svi naslovi i crteži njegovih slika su kao mala poezija. Kao da je to pjesma izrečena u tri do pet, eventualno 10 riječi. S obzirom na to da prvi put izlažemo tu njegovu mapu Preslice, onda smo nastojali uglavnom da to bude izložba slika i crteža jer je manje poznat po njima. Mnogi su ga za života podcjenjivali. Ovdje se doista vidi da je on bio velik umjetnik, svestran umjetnik. Ne može ga se samo svrstati kao konceptualnog umjetnika niti samo kao sakupljača. Poznato je da je bio strastveni kolekcionar. Trokut je doista kompleksna umjetnička figura. Možemo govoriti o trokutizmu, novom umjetničkom pokretu. Trokut je bio jedan od prvih performera još iz vremena Jugoslavije, od 60-ih godina pa na dalje. Danas mnogi koji slijede Trokutovu školu predstavljaju se kao da su prvi, a zapravo su copy-pasteri; neću o imenima”, naglašava direktor Anti-muzeja.
Anti-muzej je društvena igra bez kraja
“Anti-muzej je zapravo ideja. On je kao cjelina Trokutovo cjeloživotno umjetničko djelo. Anti-muzej je njegova jedna društvena igra koja nikad nije završena. Nju iznova možete preslagivati. Uvijek je to isti autentični Vladimir Dodig Trokut. Muzej u ovom trenutku ima preko 30 000 različitih predmeta. Što u stalnom postavu, što sad u velikom postavu trokutizam što smo otvorili u jednoj industrijskoj hali. Naravno, najveći dio izložaka je još u pohrani Anti-muzeja. Povremeno posuđujemo izložbu zainteresiranima da ljudi dobe uvid u Trokutov rad. Ovo je kao da je Picasso došao u zemlju, a možda i više. Ovo ne možete nigdje naći. Picasa ćete naći i u Beču, Berlinu, Amsterdamu, Madridu, Barceloni, Italiji i svugdje. A Trokuta nećete naći. A Trokut je za hrvatsku kulturu kao da je Picasso došao u Zelinu”, rekao je Margetić.
“Trokut je smatrao da uvijek treba kidnapirati taj ekskluzivitet umjetnosti velikim centrima kao što su Zagreb, Split ili Pula. Smatrao je da umjetnost treba ići u male sredine. I bio je u pravu. Male sredine poput Zeline puno više cijene naše umjetnike”, opisuje Margetić.
Promatrač je sukreator autorovih djela
“On je uvijek uvlačio promatrača da nije samo promatrač. Vi morate biti sukreator djela, onaj koji će s njim imenovati to njegovo djelo. U krajnjem slučaju, vašoj mašti ostavlja što su ove tri krletke kao instalacije. Zbog toga često nije atribuirao svoje radove. Te radove nikad nije nazivao imenima i tako smo ih mi izložili”, završava Domagoj Margetić.
“Ti radovi se prvi put izlažu. Većina njih je bila nepoznata izvan, nekakvih, vrlo uskih krugova. U tom smislu je ona značajna jer pokazuje tu jednu tendenciju kontrakulture koju je Trokut zastupao. I koja je bila motiv njegovog umjetničkog izražavanja. To se vidi u njegovim radovima. Uvijek je bio čovjek koji je na određeni način preispitivao što je to objektivno, što je to stvarnost i što je to iza toga” napominje kustos Galerije Kraluš Marijan Grakalić.
