U prostorijama Ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću organizirano je predavanje o knjizi koja 200 godina čeka da dođe na svjetlo dana.
“Pitala sam se kako je moguće da se nitko nije prihvatio Biblije prevedene na kajkavski književnik jezik. Za nju se možda nije znalo u široj javnosti, ali u literaturi jest. Kajkavolozi za nju znaju već godinama. Kad sam vidjela rukopis, sve mi je bilo jasno”, rekla je doktorica znanosti Barbara Štebih Golub, znanstvena savjetnica u trajnom izboru na Institutu za hrvatski jezik. Na predavanju u prostorijama zaprešićke Matice govorila je s Lahorkom Plejić Poje, profesoricom s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
“Projekt se radi na Institutu za hrvatski jezik, a financira ga Zaklada Adris. U sklopu istog pokušavamo rekonstruirati tekst koji je nastao u prvoj polovici 19. stoljeća. Preveo ga je Ignac Kristijanović, osoba koju se obično spominje kad posljednjeg Mohikanca kajkavskoga književnog jezika. Dio rukopisa objavljen je po raznim publikacijama. Međutim, veći dio ostao je u rukopisu. Svojim radom zapravo nastojimo transkribirati Bibliju, prenijeti ju suvremenim slovopisom i pravopisom te ju tako učiniti dostupnom stručnoj javnosti; i jezikoslovcima, i kulturolozima, i na kraju bibličarima, jer imamo još jednu Bibliju na hrvatskom. Isto tako nastojimo ju učiniti dostupnom i širokoj javnosti, stoga ciljamo napraviti dva izdanja”, pojasnila je Štebih Golub.
Kristijanović je živio onda kad su se vodile žestoke rasprave o standardizaciji hrvatskog jezika. Ova knjiga nije stoga samo svjedočanstvo jednog vremena, već i vrijedan doprinos razumijevanju razvoja hrvatskog jezika. Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije dat će priliku da se „knjiga nad knjigama“ sagleda iz nove perspektive.
