Što kada osoba s invaliditetom dobije ortopedsko pomagalo koje za nju nije funkcionalno ili joj ne odgovara. Takva situacija se nažalost dogodila Verici Tašić s njezinim ortopedskim cipelama. Ovo je njezina priča, a počinje 1987. kada su izljevom krvi u mozak počeli teški zdravstveni problemi. Proteza za nogu njezin je dodatni dio tijela bez kojeg ne može hodati. 2019. godine jedna ortopedska tvrtka napravila joj je ortozu, a u pitanju je također i još jedna ortopedska firma koje bi po riječima gospođe Verice trebale raditi funkcionalno, a ne rade nikako.
“HZZO im plati cipele, ja im platim dvije šipke 900 kuna. Kako bude HZZO išao naprijed, oni moraju biti u manjku. Ljudi moraju znati što im njihovi poslodavci rade“, rekla nam je razočarana i već očajna Verica.
Ne pune 4 godine neprestanih bolova i vapaja za pomoć odgovornima, ali pravilnog odgovora i rješenja još uvijek nema. Verica je išla na probu pomoćne cipele. Nakon toga oni su došli kod nje kući i donijeli joj cipelu koja i dalje nije odgovarala. Po njenim navodima, oni vraćaju istu neispravnu protezu natrag. Nakon 6 mjeseci čekanja izrade nove pomoćne cipele, institucije zaslužne za to po svojoj volji napravili su nešto, što opet nije imalo svoju pravilnu funkciju. Verica je svoju napravljenu protezu morala nositi posebno o njezinom trošku nekome, ne zaduženom za to da joj napravi, kako ona kaže “rupu”, na protezi da ju može nositi.
Koliko takvih ne zadovoljnih ljudi s teškim zdravstvenim problemima ustvari ima?
Verica je uvjerena da takvih ljudi još ima samo ne žele izlaziti u javnost s time. Kada je zadnji put išla na pregled, ne funkcionalnost proteze pokazuje to da uopće nije mogla ni iz auta izaći. 02. svibnja po njenim navodima skupit će se povjerenstvo da bi ocijenili funkcionalnost njene proteze.
Hoće li se išta promijeniti? Hoće li gospođa Verica napokon dobiti odgovarajuću ortozu? Što ljudi plaćaju ako ne dobiju ono što je ključno za pomoć u njihovom zdravlju?
