U Gradskoj knjižnici Ante Kovačića 3. lipnja 2025. održani su 55. Poetski susreti djece Zaprešića. Manifestacija je i ove godine okupila mlade pjesnike osnovnoškolskog uzrasta koji su pokazali ljubav prema jeziku, izražavanju i kulturnoj baštini.
Poezija u doba moderne tehnologije
Unatoč vremenu u kojem su djeca okružena tehnologijom, interes za poeziju ne jenjava.
„Vrlo je lijepo vidjeti da je na ovogodišnji natječaj pristiglo čak 46 radova, što je zaista puno. Naš žiri nije imao nimalo lak zadatak – trebalo je odabrati dvadesetak pjesama za zbornik i među njima istaknuti one nagrađene,“- rekla je voditeljica projekta, knjižničarka Janja Dimnjaković.
Djeca su pisala pjesme na standardnom hrvatskom jeziku, ali i na kajkavskom narječju, pa čak i na ikavici. Neki se sudionici vraćaju iz godine u godinu s novim pjesmama, što dodatno potvrđuje uspješnost projekta.
Tematska raznolikost
Ovogodišnje teme bile su šarolike. Pisalo se o proljeću, životu, dvorištima, kućama, pa čak i o Bašćanskoj ploči i Vukovaru.
„Vjerojatno su tematiku Vukovara obrađivali u studenom pa su se i te teme pojavile u pjesmama,“ dodaje Dimnjaković. Žiri je imao vrlo raznolik izbor, što je projekt učinilo još zanimljivijim.
Jačanje kajkavskog izričaja
Jedna od posebnosti ovogodišnjeg susreta bila je povećana zastupljenost kajkavskog izričaja.
„Primijetili smo da ove godine ne pišu na kajkavskom samo djeca iz kajkavskih krajeva, već i učenici iz zaprešićkih škola. To se do sada nije događalo često. Štoviše, pristiglo je više pjesama na kajkavskom nego na standardnom jeziku,“ – naglašava Dimnjaković.
Suradnja sa školama i mentorima
U realizaciji projekta važnu ulogu imaju učitelji, književnici i mentori iz osnovnih škola. Suradnja s njima je izvanredna.
„Nikada nismo imali problema s nedostatkom pjesama. Učitelji i mentori redovito se odazivaju, a neki čak unaprijed pitaju kada će biti sljedeći natječaj kako bi pripremili učenike.“- ističe Dimnjaković.
Podrška roditelja i zajednice
Odaziv roditelja i lokalne zajednice bio je velik.
„Jučer nas je u multimedijalnoj dvorani bilo preko 60. To dovoljno govori o podršci koju roditelji pružaju djeci,“ kaže Dimnjaković.
Djeca bez treme – samopouzdani i ponosni
Djeca su svoje pjesme interpretirala bez straha i vrlo ležerno.
„Bila sam oduševljena kad sam vidjela da su neka djeca naučila svoje pjesme napamet. To pokazuje da ih pišu srcem i da im to ostaje u sjećanju”- zaključuje Dimnjaković.
