Mladi zagrebački boksač, Arijan Gorički sprema se po svoju devetu pobjedu u profesionalnoj boksačkoj karijeri. Ove subote bori se u Magdeburgu protiv neporaženog boksača iz Ukrajine, Valerii Romanenia (27).
Arijan ima 23 godine, a boksom se bavi od svoje 16. godine. U njemu je pronašao izlaz iz teške životne situacije u kojoj se tada nalazio. Bio je žrtva obiteljskog nasilja, a u boksu je upoznao i naučio vještinu samoobrane. Kaže kako je odrastao u dvoranama te gledajući ljude koji su također ondje stalno boravili uvidio kako uzbudljive živote vode te naučio kako “postoji lijepi način za život, nasuprot onog u nasilju”.
“Boks, kao i svaki drugi profesionalni sport, iziskuje jako puno vremena, žrtve i discipline kako bi sami sportaš mogao napredovati” navodi Arijan i dodaje kako se tijekom svog profesionalnog bavljenja boksom susreo sa brojnim izazovima koji idu uz sam sport. Nedugo nakon što se počeo baviti boksom, njegov matični klub zatvorio je vrata zbog suspenzije, pa se nije mogao boriti te je amatersku karijeru odlučio nastaviti u Njemačkoj. Ondje je osvojio prvenstvo i postao Rheinlan-Pfalzischer Meister. Dugo je nastupao kao amater i nije imao puno borbi na velikim prvenstvima, a vjeruje kako su najveći uspjesi tek pred njim.
Arijan se bori u pero kategoriji, odnosno nižoj kategoriji do 57 kilograma. Javnost je najviše upoznata s onim težim boksačkim kategorijama, dok se o nižima manje izvještava. Naš sugovornik glavni razlog u slaboj upućenost javnosti vidi u tome što se ovakve kategorije ne prenose toliko na domaćim televizijskim programima. Smatra kako Hrvatska nije toliko boksačka nacija, odnosno boks nije sport kojim je nacija opčinjena, unatoč tome što imamo dobre boksače koji predstavljaju lijepu našu u svijetu.
“Hrvatska talenta ima i uvijek će ih biti te vjerojatno netko u nižim kategorijama mora osvojiti svjetsku titulu da bi dobio malo medijskog prostora i da mediji počnu pričati o njemu, nadam se da ću to uskoro biti ja” zaključuje Gorički.
O svojoj kategoriji, Gorički kaže kako je sam boks puno atraktivniji jer su boksači bolje tehnički potkovani od težih kategorija, koje su određene s razlogom. Objašnjava kako će s godinama vjerojatno prijeći u kategoriju iznad, ali ne više od toga jer ”nismo svi prirodno veliki i jaki, iako kategorije idu svake 3 kg, u malim rukavicama od 8oz je to velika razlika” kaže Gorički.
Novac kao snaga koja sve pokreće itekako je prisutan i u boksu, u kojem troškovi često znaju biti veliki, a igru diktiraju promotori. Oni su glavni u pokrivanju troškova, ali i što su oni moćniji, to boksači imaju veću priliku boksati protiv boljih protivnika, a samim time i bolje se rangirati u ukupnom poretku.
“Boks je izuzetno težak sport, ali je još teža ta poslovna strana boksa koju ljudi ne razumiju. Postoji put koji svaki profesionalni boksač mora proći, da bi mogao doći do određene razine na kojoj će moći ugovoriti veće borbe. To znači boriti se s raznim borcima i skupiti što je više iskustva moguće. Sa svakom pobjedom borac se rangira na bolju poziciju, onda se počne boriti za manje titule koje će ga rangirati u određenu organizaciju te mu omogućiti mjesto izazivača za neku veću titulu, i u konačnici onu kojoj svi teže- svjetskoj tituli. Kroz taj put svi moraju proći. Što ste u manjoj kategoriji to će vam biti teže, jer su promotorima zanimljiviji teškaši koji nose veću zaradu” ističe Gorički koji nema promotora koji bi mu mogao pokriti troškove borbi, pa onda izdvaja novac od svog posla kako bi si mogao financirati borbe i omogućiti nastupe.
Ususret Olimpijskim igrama koje će se ove godine održati u Tokiju, upitali smo mladog boksača sanja li jednog dana stati u olimpijski ring, na što kaže da ne cilja jer je on svoj boksački put posvetio karijeri profesionalnog boksača. “Iako su amaterski i profesionalni boks isti sportovi, skroz su drugačiji. Amaterski boks i profesionalni su kao trčanje sprinta i maraton, kao plivanje i vaterpolo – oba sporta se održavaju u istom okruženju a skroz su drugačiji. Amaterskom boksu cilj je dobiti što više bodova unutar 3 runde i to je jako brzi ritam boksa. Dok je profesionalni boks sporiji, i cilj je nanijeti što veću štetu svojem protivniku” objašnjava nam Arijan.
Više od godinu dana suočeni smo s pandemijskim uvjetima koji u mnogočemu ograničavaju svakodnevna zbivanja. Epidemiološke mjere nisu zaobišle ni sportaše, kojima su treninzi, ali i natjecanja bili ograničeni. Arijan kaže kako je osjetio utjecaj pandemije u svojim planovima, jer je krajem prošle godine trebao potpisati ugovor s promotorom, koji bi mu uvelike olakšao daljnji boksački put te bi se u potpunosti mogao posvetiti boksu. Kaže kako je dobivao ponude od nekih manjih promotora, koje je odbio jer mu ne bi mogli osigurati velike mečeve i omogućiti mu da jednog dana konkurira za svjetsku titulu. S druge strane, imao je više vremena posvetiti se privatnim treninzima, zahvaljujući kojima je poboljšao svoje tehnike. Gorički s veseljem ističe kako je u prošloj godini odradio i dva meča, dok većina boksača nije bila te sreće.
Dobra će ga sreća, nada se poslužiti i na nadolazećem meču u Njemačkoj protiv Ukrajinca Valerii Romanenia (27), koji iza sebe ima dugu amatersku karijeru. Svoje planove i taktike kako će izboriti pobjedu protiv kontraša nije htio otkrivati prije same borbe, ali kaže kako u rukavicama ima pobjednički plan koji je spreman ostvariti.
Za kraj mladi boksač poručuje kako će i dalje biti posvećen sportu i ustrajan u svom uspjehu.
“Pravi cilj mi je biti što bolji u onome što radim. Ustrajan sam i posvećen sportu i ne zadovoljavam se neuspjehom. Imam dobre ljude oko sebe, koji mi pomažu u ostvarivanju mojih snova, dobrog menadžera koji mi može omogućiti dobre prilike u boks. Tako da ne sumnjam u svoj uspjeh.” – Arijan Gorički.
