Hrvatske rijeke čuvaju brojne priče o prošlosti, ljudima i prirodi. Putopisac i istraživač Faruk Islamović obilazi ih od izvora do ušća. U emisiji „Zapadna strana“ Televizije Zapad otkrio je što ga je posebno oduševilo, koje su rijeke ostale gotovo netaknute i zašto je njihova zaštita važnija nego ikad.
Faruk Islamović godinama je istraživao hrvatske planine. Obišao je gotovo cijelu Hrvatsku. Ipak, tek je istraživanjem malih rijeka otkrio koliko toga još ne poznaje.
Sve je počelo 2019. godine. Tada je na poziv prijatelja i fotografa Nikole Cetine obišao rijeku Jadovu u Lici. Taj ga je izlet potaknuo na novo istraživanje. Od tada zajedno obilaze hrvatske rijeke i bilježe njihove prirodne i povijesne posebnosti.
„Dok sam se bavio planinarenjem, mislio sam da sam upoznao Hrvatsku. Međutim, kada sam počeo obilaziti male rijeke, shvatio sam da ništa nisam upoznao. Otvorio se jedan sasvim novi svijet“, ispričao je Islamović.
Jadova krije bogatu povijest
Jadova je dugačka približno 40 kilometara. Teče sjevernim rubom Ličkog polja i ulijeva se u rijeku Liku nedaleko od Gospića.
Prvi posjet organizirao je Nikola Cetina. Želio je predstaviti rijeku svojeg djetinjstva u časopisu Meridijani. Islamović je napisao tekst, a Cetina je pripremio fotografije.
Tako je nastao njihov prvi zajednički prilog. Nakon toga nastavili su istraživati druge rijeke. Jadovu su posjetili ukupno pet puta. O njoj su napisali i knjigu.
Jadova je posebna zbog svoje očuvanosti. Uz njezin tok nema velikih gradova ni značajnijih industrijskih postrojenja. Zato je rijeka zadržala velik dio svojeg prirodnog izgleda.
No Jadova krije i vrijedne povijesne tragove. Na tom su području živjeli Japodi, drevni narod koji je naseljavao velik dio Like prije više od dvije tisuće godina.
Arheološka istraživanja otkrila su brojne vrijedne predmete. Danas se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu i Muzeju Like u Gospiću. Među zanimljivim nalazima ističu se jantarni konjić i metalna fibula, odnosno kopča s prikazom lika božanstva.
Kameni prijelazi svjedoče o životu nekadašnjih stanovnika
Uz Jadovu su sačuvani i tragovi svakodnevnog života. Među njima su kameni prijelazi poznati kao skakala.
Riječ je o jednostavnim konstrukcijama. Nekoliko kamena postavljeno je na razmacima ljudskog koraka. Tako su stanovnici mogli prijeći rijeku bez većeg močenja.
„To svjedoči o velikoj komunikaciji ljudi s jedne na drugu obalu“, objasnio je Islamović.
Na približno 41 kilometru toka Jadove nalazi se i oko 25 mostova. To pokazuje koliko su ljudi bili povezani s rijekom i njezinom okolicom.
Položaji sela i kuća otkrivaju kako je nekada bio organiziran život. Ipak, stanovnici Like imali su velik problem. Često im je nedostajalo vode.
Borba za vodu i vjerovanje u božicu Mokoš
Život na kršu oduvijek je bio povezan s vodom. Izvori su imali veliku važnost. Ljudi su ih štitili i nastojali sačuvati vodu što dulje.
Gradili su cisterne za prikupljanje kišnice. Kada bi izvori presušili, vodu su tražili i u dubokim jamama.
Uz srednji tok Jadove nalazi se zanimljiva vodena jama. Promjera je približno dva metra, a strmo se spušta u dubinu. Ljudi su ondje izgradili stepenice kako bi mogli doći do vode.
Koliko je nestašica bila ozbiljna, svjedoči zapis Dragutina Hirca iz 1896. godine. Prema kazivanju koje je zabilježio, ljudi su tijekom velikih suša odlazili čak do izvora pod Velebitom.
Uz vodu su se vezivala i stara vjerovanja. Islamović je spomenuo mjesto na kojem su ljudi ostavljali tkanine i pletiva. Time su nastojali udobrovoljiti Mokoš, staroslavensku božicu povezanu sa ženskim načelom i plodnošću.
Takvi običaji pokazuju koliko je voda bila važna za opstanak. Ujedno otkrivaju povezanost prirode, vjerovanja i života nekadašnjih stanovnika.
Krupa je njegova najljepša hrvatska rijeka
Islamović i Cetina dosad su obišli između 22 i 25 hrvatskih rijeka. Među njima se jedna posebno ističe.
„Najljepša mi je definitivno rijeka Krupa“, rekao je Islamović.
Krupa se ulijeva u Zrmanju, a njezin tok prolazi kroz impresivan krški krajolik. Duboko je usjekla svoj put u visoravan Bukovicu. Njezin kanjon okružen je kamenjarom i bujnim zelenilom.
Upravo taj kontrast ostavlja snažan dojam na posjetitelje.
„Kada dođete na rub tog kanjona i pogledate dolje, vidite zelenu traku koja okružuje rijeku usred mora krša“, slikovito je opisao.
Smatra da Krupa svojim prirodnim vrijednostima zaslužuje najvišu razinu zaštite. Prema njegovu mišljenju, trebala bi dobiti status nacionalnog parka.
Među ostalim rijekama koje su ga oduševile ističe Ljutu u Konavlima, Omblu, Pazinčicu, Jesenicu, Dretulju i Odru.
Svaka od njih ima svoju priču. Islamović smatra da bi svaka hrvatska rijeka zaslužila vlastitu knjigu. Tako bi se sačuvali podaci o njezinoj povijesti, prirodi i ljudima koji su živjeli uz njezine obale.
Bosut je rijeka puna misterija
Posebnu pozornost istraživača privukao je i Bosut. Dug je približno 180 kilometara, a njegova prošlost krije brojne zanimljivosti.
Uz njega se veže predaja iz rimskog doba. Prema starim zapisima, postojala je rijeka koja je prije podne tekla prema ušću, a poslijepodne u suprotnom smjeru.
Ta je priča potaknula brojna pitanja. Bosut je i danas zanimljiv zbog svojih hidroloških posebnosti i odnosa s pritokama.
Islamovića je posebno zainteresirala i Sutla. Njezin tok velikim dijelom prati hrvatsko-slovensku granicu.
Zbog takvog položaja naziva je jednom od najnesretnijih hrvatskih rijeka. Stoljećima je razdvajala različite prostore. U novije vrijeme njezine su obale dodatno obilježile granične ograde.
Islamović se nada da će uklanjanje ograda omogućiti lakši pristup rijeci. Tako bi ljudi s obje strane granice mogli ponovno više uživati u njezinim prirodnim ljepotama.
Onečišćenje ugrožava bogatstvo hrvatskih voda
Hrvatska ima vrijedne izvore pitke vode. Ipak, to ne znači da su sve njezine rijeke dovoljno zaštićene.
Islamović upozorava na problem otpadnih voda. Mnogi sustavi odvodnje i pročišćavanja još uvijek nisu odgovarajući. Zbog toga onečišćenje može završiti izravno u rijekama i širiti se nizvodno.
Posebno je osjetljivo krško podzemlje. Voda prolazi kroz složene podzemne sustave i povezuje udaljena područja. Zbog toga onečišćenje na jednom mjestu može ugroziti izvore i podzemne vode na drugom.
Problem predstavlja i nepropisno odlaganje otpada. Islamović upozorava i na štetnu naviku spaljivanja smeća na otvorenom.
„Trebalo bi prestati s tom praksom jer dio toga odlazi u zrak, a dio u zemlju. Zagađujemo prostor u kojem živimo“, istaknuo je.
Smatra da Hrvatska mora više ulagati u zaštitu voda. Bogatstvo pitke vode velika je prednost, ali i odgovornost.
Male rijeke čuvaju veliko bogatstvo
Cilj Islamovićevih istraživanja nije samo otkrivanje novih mjesta. Važno mu je sačuvati priče koje bi inače mogle pasti u zaborav.
Njegovi tekstovi i knjige otkrivaju manje poznate dijelove Hrvatske. Pritom povezuju prirodne ljepote s arheologijom, poviješću i životom ljudi.
Nada se da će čitatelji nakon upoznavanja tih priča više cijeniti okoliš u kojem žive.
Posebno ističe da zaštita prirode počinje malim koracima. Važno je ne bacati smeće u prirodu, ne spaljivati otpad i odgovorno se odnositi prema vodi.
„Nadam se da će ljudi otkriti jedan novi svijet, baš kao što smo ga Nikola i ja otkrili obilazeći te rijeke“, zaključio je.
Male hrvatske rijeke možda nisu poznate široj javnosti. No njihove priče pokazuju koliko su prirodna i povijesna baština bogate. Zato ih vrijedi istraživati, upoznavati i čuvati za buduće generacije.
