Dvije knjige Franje Maletića ponovno otvaraju osjetljiva pitanja Stepinčeve uloge u vrijeme NDH, odnosa Katoličke Crkve prema ustaškom režimu te procesa njegove kanonizacije. O tome što donose Stepinčeva pisma papi Piju XII. i kritički obrađeni dnevnici vatikanskog predstavnika u Hrvatskoj od 1941. do 1946. godine, razgovarali smo s Dragom Pilselom.
Tema blaženog Alojzija Stepinca i odnosa Katoličke Crkve u Hrvatskoj prema NDH i danas je osjetljiva u hrvatskoj javnosti. “Tomu je u prvom redu tako zato što je Sveta Stolica na neodređeno vrijeme odlučila pauzirati pitanje kanonizacije Alojzija Stepinca na temelju pisama pokojnog patrijarha Irineja Srpske pravoslavne crkve Papi Franji. To je izazvalo veliko negodovanje među hrvatskim katolicima, posebno biskupima. Možda ne svi, ali većina je izrazila negodovanje. To se vidjelo u jednom, rekao bih, čak i neprijateljskom ponašanju Katoličke Crkve u Hrvatskoj prema pokojnom Papi Franji. Naprimjer, nije bilo redovnih kontakata i nisu ga pozvali, recimo, kad svi biskupi svakih pet godina idu u Rim. Dakle, bilo je vidljivih znakova da je ova stvar jako bolna. U toj knjizi Franje Maletića uglavnom su najvažnija Stepinčeva pisma papi Piju XII. u 1941. godini. Ona su užasna, među ostalim tu se zagovara i etničko čišćenje Srba. Ali, ne bih sad otkrivao dijelove knjige”, rekao je novinar.
Pritom se otvara pitanje koliko je hrvatska javnost upoznata s događajima koji su obilježili to razdoblje. Upravo zato važno je dokumente i svjedočanstva promatrati u njihovu kontekstu, bez prešućivanja neugodnih činjenica, ali i bez pojednostavljivanja složenih povijesnih okolnosti.
Nove knjige Franje Maletića stoga su poticaj na daljnje istraživanje i raspravu o jednom od osjetljivijih poglavlja hrvatske povijesti.
