“On je rekao: ‘Nađite mi osobu koja će čitati riječi. Snimat ćemo ju i onda ćete te snimke slati u Institut. Moji će ih suradnici preslušavati i označavati akcente’ i tako je bilo. Ta osoba bila je Štefica Hanzir“, ispričala je Jasna Horvat, predsjednica Udruge Ivana Perkovca, povodom obilježavanja deset godina od objavljivanja Rječnika kajkavske donjosutlanske ikavice.
“Mi smo zapravo ove godine trebali obilježiti, to smo večeras i uspjeli, deset godina od tiskanja i izdavanja ovog prvog rječnika jednoga zaštićenoga govora u Republici Hrvatskoj. Tomu je prethodilo pet godina istraživanja, dokumentiranja, akcentuacije i rada s Institutom za hrvatski jezik. Kao što ste vidjeli, imali smo kvalitetne predavače; neke nove i nova predavanja, kao što je ono doktorice znanosti Mirele Horvatin“, istaknula je.
Prikupljanje jezične baštine inicirala lokalna zajednica
“Drago mi je što je ovo bio jedan od prvih primjera upravo prikupljanja jezične građe u suradnji Instituta i lokalne zajednice, pri čemu je lokalna zajednica tražila Institut za pomoć. To je vrlo rijetko. Obično znanstvenici idu na terene pa onda nemaju vremena za pojedine krajeve i biraju ih po nekim drugim prioritetima. Kad je zajednica ona koja inicira ovako vrijednu aktivnost prikupljanja, onda i brže dođe do vrijednih rezultata”, pohvalila je Mirela Horvatin s Instituta za antropologiju angažman i inicijativu lokalne zajednice. U predavanju je obradila pitanje “Jesu li naši govori nematerijalna kulturna baština“.
“Trebala nam se pridružiti doktorica znanosti Ivana Kurtović Budja. U posljednjem času bila je spriječena, ali sigurno će biti prilika da izlaže. Ovdje je također bila naša članica Rajna Pavuna, profesorica njemačkog jezika iz škole stranih jezika Pavuna. Ona je prezentirala jedno baš zanimljivo i interaktivno predavanje o germanizmima u kajkavskoj ikavici. Nakraju su profesorice Srednje škole “Ban Josip Jelačić” Zdravka Kramarić i Zvonka Špoljar napravile retrospektivu svih realiziranih zajedničkih projekata pa smo vidjeli da ih je bilo jako, jako čudo”, rekla je Jasna Horvat.
Ova prilika poslužila je i kao podsjetnik na same početke. “Bilo je krvi, znoja i suza. Suza je bilo i zaista, a večeras i suza radosnica jer su to bili teški i emotivni trenuci za nas. S puno entuzijazma, volje i želje ušli smo u izradu Rječnika kajkavske donjosutlanske ikavice prije točno 15 godina. Učinili smo dobar posao. I dalje smo ponosni i zadovoljni kad prolistamo tu našu knjigu, možemo reći, bibliju kajkavaca ikavaca“, zaključila je predsjednica Udruge Ivana Perkovca.
