Ciklus večeri posvećenih zaprešićkoj zavičajnoj baštini donio je ovog puta posebno zanimljivu temu i poseban je samim time bio odaziv. Svaki grad ima naime neku svoju tvornicu koja je ostala svjedokom vremena. Zaprešić je tako imao svoju Jugokeramiku i svoj Inker.
“Znam da mnogi dolaze, evo već vjerojatno i 12. put zaredom”, obratila se na početku publici Maja Jurenić, knjižničarka u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću, jednoj od Knjižnica grada Zagreba. “Jako nam je drago što smo uspjeli doći do ovoliko Večeri zavičajne baštine, ali bih po odazivu rekla da je to samo jedna večer u nizu. Danas je posvećena zlatnim danima Jugokeramike. Mislim da će biti jako zanimljivo što nešto starijima, ali naravno i mlađima. Oni će možda čuti neke stvari koje dosad nisu znali. Uvjerena sam da će biti puno lijepih i nostalgičnih sjećanja, ali je to i bila želja”, rekla je. Gosti su bili bivši djelatnici tvornice, među kojima i Stanko Stojaković. U Jugokeramici je radio već od 1962. godine.
Jugokeramika nije bila samo tvornica – bila je srce i duša Zaprešića. Kroz godine rada i uspjeha, ostavila je neizbrisiv trag u povijesti grada. Ciklus Večer zavičajne baštine još jednom podsjetio je koliko je važno čuvati i slaviti svoje korijene.
