Anđa Ćubela, poznatija kao baka Ćuba, proslavila je svoj stoti rođendan u okružju obitelji u Prudnicama. Uz osmijeh je s okupljenima podijelila zanimljivosti iz svog dugog života, ali i savjete te stečenu mudrost. Osim članova obitelji, čestitati su joj došli i načelnik Općine Brdovec Alen Prelec te predsjednik Vijeća mjesnog odbora Prudnice Miroslav Hulina.
“Dajte nam recept, da i mi, malo mlađi od vas, imamo šanse doživjeti sto godina”
“Baka Anđa, od srca vam čestitamo prvih sto godina vašeg života, u ime svih mještana Općine Brdovec i mjesta Prudnice, gdje živite. I ono što možda sve najviše zanima je kako ste vi doživjeli sto godina? Dajte nam recept, da i mi, malo mlađi od vas, imamo šanse doživjeti sto godina”, obratio se načelnik Općine Brdovec Alen Prelec slavljenici.
“Vrlo lako. Nemojte se ljutiti, ni na koga. Svoje čuvajte, tuđe ne otimajte. To vam je prvi Oče naš i Zdravo Marijo. I ne jedite previše. Radite umjereno. To su vam najbolje godine. Pušite manje, to vam truje i živce. Više puta biste pušili, nemate novaca, pa ste ljuti. Pa ste ljuti, pa je kriva žena, kriva djeca. Žena traži – što ona ima, a ja nemam – a ne pita može li se s vama dogovoriti: što mogu tebi kupiti, što mogu nabaviti. To je između nas. Ako imamo djecu, ostat će to našoj djeci. Ako nešto steknemo – dobro, ako ne steknemo, opet ćemo biti prosjaci kao što smo se i uzeli. Znači…jednostavno”, podijelila je sa svima baka Ćuba.
“Ali ima li još nekih tajni?”, upitao je Prelec.
“Nemoj biti srdit. Ne mrzi nikoga, jer nije mi ubio ni ćaću ni mater. To je umrlo svojom pričom. Umjereno jesti”, odgovorila je baka Ćuba.
“A popiti?”, nadovezao se Prelec.
“I to obavezno. Napraviti rakiju i med, skupa izmiješati i svako jutro popiti malo, iz malih štampanih čašica. Ne puno”, rekla je baka Ćuba.
Recept za dug život, kaže slavljenica, jednostavan je: kukuruzni kruh sa sirnim namazom, mlijeko, med i vrlo malo rakije nakon jutarnjeg umivanja. Kada ju je načelnik upitao boli li je što, brzo je odgovorila da je ništa ne boli i da bi, kaže, u ovom stanju mogla dočekati još sto godina.
“I jadni Bog više ne zna gdje sam”
Iako se u životu mnogo puta morala seliti, baka Ćuba priznaje da je to nije uzrujavalo.
“Mene djeca pitaju: ‘Baka, od čega ti tako dugo živiš?’ Velim: ‘Djeco moja, da vam ja ispričam.’ Selili smo se – sada u Crnu Goru, sada u Zenicu, sada u Bosnu, pa natrag u Hercegovinu, zatim i ovdje po Hrvatskoj, koje kuda. Pa jedan se rodio tu, jedan se rodio – tko zna gdje. Samo se putovalo. I jadni Bog više ne zna gdje sam”, objasnila je baka Ćuba, a zatim su se svi zajedno nasmijali.
“Nemam nikakve želje da mi nešto fali. Nemam želje da bih rekla: ‘E, to mi fali i to bi trebalo'”
Rođendansku želju nema jer, tvrdi, sve što je u životu bitno već posjeduje.
“Nemam nikakve želje da mi nešto fali. Nemam želje da bih rekla: ‘E, to mi fali i to bi trebalo’. Gotovo. Jer imam sve. Što ti Bog poželi – novce imaš, robe imaš. Mali ide u dućan, svako jutro donese svega što ti Bog poželi. Pa gdje ćeš ljepše? Unučad mi je zdrava, Bogu hvala. I praunučad mi je zdrava”, rekla je baka Ćuba.
Možda je život nije uvijek mazio, ali danas, sa sto godina, baka Ćuba ima sve ono čemu je težila. Poručila je okupljenima da ne budu ljubomorni na tuđe živote, već zahvalni na onome što imaju – jer uz dobru prehranu i mentalnu snagu, sve je moguće.
Više o ovoj temi možete pročitati na našem portalu.
