Stjepan Katušić i općinski načelnik Alen Prelec prošetali su stazom u vrtu ovoga gospodina u poznim godinama rođenog u Brdovcu. Za sve od sebe mlađe naraštaje, sa zadovoljstvom je na molbu načelnika na svojoj usnoj harmonici odsvirao jednu tik uz procvjetalo stablo ruže.
Štef se dobro sjeća svojeg djetinjstva. Imao je, kaže, najljepši dječji vrtić na svijetu. “Na istoku mi je bila Krapina, na zapadu Sutla, na jugu Sava. To je bio moj teren gdje sam poznavao sve ptice, znao gdje je fina kruška i dobra šljiva ili trešnja. A prijatelji su bili svuda, kamo god sam se okrenuo”, pamti.
Posebno je za njega zanimljivo bilo razdoblje osnovne škole. Ne kažu bez razloga da je od kolijevke do groba naljepše đačko doba. “Sjećam se, imali smo vjeronauk. Došao je župnik, velečasni Noršić. Nešto sam malo pogriješio, i dobio dobrih batina. Nije to bilo po ruci kako su nekada davali packe, nego po goloj stražnjici. Tako me osramotio da sam najradije htio propasti u zemlju da me nema više, jer sam bio u jednu curicu zaljubljen”, prisjeća se. Odrastali su i jednog se dana stric spomenute djevojčice ženio, a Štef je na svadbi svirao harmoniku. Tako su ponovno uspostavili kontakt i – oženili se.
Iako Stjepan živi već cijelo stoljeće i duže, oči mu sjaje kao da mu je 20 godina. Zapravo je proslavio 101. rođendan i prisjetio se da su najljepši trenuci života često oni najjednostavniji.
