I ove godine talijanski volonteri provode dane u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra. Djelatnicima, roditeljima i djeci njihov dolazak od velikog je značaja.
“Svaki put kada se volonteri okupe djeca ne dobivaju samo stručne i medicinske postupke, već i neke druge aktivnosti. Te aktivnosti omogućuju im proživljavanje novih trenutaka i micanje iz monotone svakodnevnosti. Prošli tjedan organizirali smo ljetni kamp sa 150 volontera. Kada se tako okupimo stariji i iskusniji volonteri pomažu mlađima i pokušavaju ih zainteresirati da dolaze i tijekom godine”, objasnila je logopedinja Lucija Katalenić.
“Nemaju svi pacijenti roditelje ili skrbnike koji bi se o njima svakodnevno brinuli. Volunterizam za njih je divno iskustvo fizičkog kontakta, pjesme, plesa i zabave. Kada nam dođu u posjet škole i izvedu predstave ili Crveni Nosovi, tada djeci bude veselo”, nadovezala se pedijatrica Viktorija Antolović.
Suradnja s talijanskim volonterima seže još u 1998. godinu.
“Kažu da je tada došao svećenik koji je vidio potrebu za volontiranjem. Naši pacijenti provode godine ovdje, a neki ostaju i cijeli život. Volonteri značajno doprinose kvaliteti njihova života. Od tada se stvorio običaj volontiranja i suradnje i sada nam dolaze svaki tjedan manje grupe, a jednom godišnje organiziramo veliki kamp”, objasnila je Katalenić.
Mjesto života i veselja
Volonteri u bolnici uvijek su potrebni. Prethodno iskustvo dobro je došlo, ali nije nužno. Ipak, svi zainteresirani moraju biti spremni na rad s djecom s teškim medicinskim i razvojnim teškoćama. Bez obzira na stanje pacijenata bolnica nije mjesto tuge, već života i veselja, a volonteri hodaju sa smiješkom.
“Oni su svi ispunjeni i zadovoljni. Naravno, volonterski entuzijazam prenosi se s jednih na druge. Mi se trudimo objasniti im i omogućiti sve što je potrebno za njihov rad. Ipak, najviše će jedan volonter pomoći drugom i zato njegujemo suradnju iskusnih i novih volontera”, za kraj je rekla Katalenić.
