Danas se vozila prva od dvije ženske slalomske utrke svjetskog kupa na Sljemenu. Dok se naše uzdanice Leona Popović i Zrinka Ljutić bore za što bolje pozicije, o samim začecima Snježne kraljice pričao nam je dugogodišnji direktor Skijališta Sljeme Dragutin Žiljak. Prva utrka svjetskog kupa na Sljemenu, tj. prva Snježna kraljica održana je 2005., a sa aktivnostima koje su prethodile tome započelo se mnogo ranije.
“Sve je počelo negdje 2000. kad sam velikog ljubitelja Sljemena pokojnog gradonačelnika Milana Bandića uspio uvjeriti da bi bilo lijepo da na krilima uspjeha Janice i Ivice Grad Zagreb dobije jednu takvu manifestaciju svjetskog karaktera. Tad je na Sljemenu bio metar i pol snijega čega neće biti tako skoro. Bile su to velike muke i ulaganja. Tad je Sljeme bilo park prirode i nije bilo jednostavno ni jedno drvo srušiti a kamoli graditi objekte. Zato samo mi objekte renovirali”, otkrio je bivši direktor Skijališta Sljeme Dragutin Žiljak.
Ispunjavanje uvjeta
Trebalo je zadovoljiti mnoge preduvjete kako bi se udobrovoljilo predstavnike Međunarodne skijaške federacije.
“Kurt Hoch je došao na Sljeme. Obišao je sve i sjeo sa mnom i Vedranom Pavlekom na vrh Sljemena i rekao ako želite utrku morat ćete uložiti sredstva. Prvo treba asfaltirati cestu s bistranske strane koja je bila šumski put prije toga da TV ekipe mogu doći do gore. Vodu smo dopeljali iz Markuševca sa 16 kilometara cjevovoda do jezera na dnu crvenog spusta. Postavili smo kompletnu rasvjetu sa 64 stupa koji su imali po 6-8 reflektora. Tri trafostanice smo postavili i rezervne agregate. Generalno smo obnovili našu trosjedežnicu koja je datirala od 1988. Renovirali smo Hotel Tomislavov dom , a na temeljima nekadašnjeg Dom izviđača izgrađen je Hotel Snježna kraljica. Naravno kupili smo opremu i strojeve. Ispod zemlje je trebalo ugraditi cjevovode za vodu, zrak, struju i signalizaciju. Bio je to velik i ogroman posao koji smo uz puno muke, truda i odricanja napravili “, prisjetio se bivši direktor Skijališta Sljeme Dragutin Žiljak.
Bez utrke ne bi bilo ni skijališta
Da nije bilo utrke svjetskog kupa, na Sljemenu ne bi bilo ni ovakvog skijališta kojeg građani Zagreba u velikom broju koriste već godinama.
“Nije bilo nekih velikih interesa za ulaganje prije. Isto tako Zagreb ne bi sportske dvorane, Jarun i sve ono što je dobio za vrijeme Univerzijade”, ističe bivši direktor Skijališta Sljeme Dragutin Žiljak.
Utrka na maloj nadmorskoj visini
Organizacija utrke svjetskog kupa na ispod 1000 metara nadmorske visine bio je veliki izazov.
“Izuzetno je veliki napor i strahovito je teško pripremiti stazu pogotovo kad je ovako toplo. Zato su i Kinezi uzeli mog sina Igora za Olimpijske igre jer su znali ako ovdje može proizvesti snijeg može ga i tamo. Inače on je 5 generacija na Sljemenu. Mi smo najstarija obitelj žičničara da to tak nazovemo u svijetu”, kazao je Dragutin Žiljak.
Najgledanija ženska utrka u svijetu
“Ženski slalom je najgledanija utrka u svjetskom kupu. Gleda ga otprilike 400 milijuna ljudi. Prije svjetskog kupa advent u Zagrebu nije bio na takvom glasu. Kad je počeo svjetski kup Zagreb je došao na svjetsku turističku kartu” ističe Dragutin Žiljak.
Hrvati su talentirani za skijanje
Iako skup sport poput skijanja zahtijeva mnogo odricanja roditelja, da nije bilo skijališta vjerojatno ne bi bilo i današnjih odličnih skijaša poput Filipa Zubčića, Leone Popović, Zrinke Ljutić, braće Kolega i Istoka Rodeša.
“Nažalost država ne odvaja dovoljno sredstava za sport, a skijanje je jako skup sport. Ispod 50-100 tisuća eura ni jedna obitelj ne može napraviti od svog djeteta vrhunskog skijaša kojeg bi kasnije dobrusili taj dijamant u reprezentaciji. Hrvatski skijaški savez nema dovoljno sredstava da napravi jednu široku bazu od 15-20 klubova. Da to onda bude masovan sport pa da se onda iz te široke baze dignu gore oni koji će biti u svjetskom vrhu poput Leone Popović i Zrinke Ljutić koja će voziti na Snježnoj kraljici. To je jedna beskonačna ljubav i tvrdoglavost roditelja, naravno uz djecu koja grizu. To je sad već i u svijetu prepoznato ja mislim nakon treće medalje u nogometu, taj naš dišpet. Unatoč svemu mi bumo najbolji” zaključio je Dragutin Žiljak.
Iako danas nemamo takve veličine kao što su bili Janica i Ivica , hrvatski skijaši i skijašice i dalje pokazuju da smo veoma talentirani za ovaj sport unatoč tome što skijališta u Hrvatskoj možemo izbrojati na prste jedne ruke.
