Pretraži pojam

Najčešće su to pojmovi poput "Kolinda", "politika", "kriminal", "Trump" i slično...

Odaberi grad
Svi gradovi
Donja Stubica
Krapina
Marija Bistrica
Oroslavje
Samobor
Sveta Nedelja
Zabok
Zagorski kraj
Zagreb
Zagrebačka županija
Zaprešić
Zaprešićki kraj
Zlatar

SRĐAN ŠIMAC: ‘Sve stranke u parnici po donošenju presude postaju gubitnici zbog trajno razrušenog odnosa!’

SRĐAN ŠIMAC: ‘Sve stranke u parnici po donošenju presude postaju gubitnici zbog trajno razrušenog odnosa!’

PIŠE: Maja Kuzelj

Objavljeno 25.03.2020 17:29

Poznato nam je da sudski procesi jako dugo traju, a k tome uvelike opterećuju svakodnevni život građana i poslovanje poslovnih subjekata. Kao rješenje posljednjih se godina nametnula medijacija koja ima iznimno pozitivan učinak na financijske gubitke i rizike, kao i na izgubljeno vrijeme koje stranke trpe u sporim, neizvjesnim i složenim sudskim postupcima.

Ipak, dosta ljudi ne zna za medijaciju. Zato smo razgovarali s predsjednikom Hrvatske udruge za mirenje dr. sc. Srđanom Šimcem. U nastavku saznajte zašto sudske presude ne donose pravdu, kako komunikacija treba izgledati i što znači da bi čovječanstvo trebalo pobijediti korona virus kao što i sudionici medijacije rješavaju svoj problem.

Zašto je medijacija bolji izbor od sudskog spora?

ŠIMAC: „Na temelju mojeg dugogodišnjeg sudskog, arbitražnog i medijacijskog iskustva, mogu tvrditi da je kvalitetna medijacija zbog svoje strukture, poticajne atmosfere, usmjerenosti na stranke i njihove potrebe i interese, optimizma i svakovrsne podrške treće osobe od povjerenja stranaka – medijatora/ice, najbolji i mogli bi reći pozitivno ‘revolucionarni’ način rješavanja sporova. Medijacija nije samo način okončanja spora, već i mehanizam za kreiranje mira i za zacjeljenje psihičkih rana između sudionika konflikta /spora. U ozbiljnom konfliktu sudionici konflikta nesvjesno postaju zarobljenici vlastitih percepcija – uvjerenja da su baš oni isključivo u pravu. Zanemaruju vlastiti doprinos u nastanku konflikta, kao i mogućnost da je druga strana makar i djelomično u pravu. U tom agresivnom natjecanju oko toga tko je u pravu, konflikt eskalira i potom se njegovi sudionici prečesto odlučuju za parnicu, za njih devastirajuću u svakom pogledu. Parnica je doslovce za stranke posramljujuća potvrda da nisu znale ili htjele spor riješiti na miran način. Tužba se smatra činom najveće izdaje i nepovjerenja u jednom odnosu. Ona predstavlja ‘objavu rata’ drugoj strani. Parnica je brutalni ‘pravni rat’ u kojemu svaka stranka želi što više nauditi onoj drugoj, pobijediti je – dokazati da je baš ona u pravu. U takvom ‘neprijateljskom’ okruženju strankama se na obje strane pridružuju pravnici koji tradicionalno najčešće koriste agresivne taktike. Svi oni zajedno dolaze pred suca-sutkinju, za njih potpune strance. Suci odlučuju umjesto njih o njihovom sporu, životu, poslovanju i sudbini. Upravo zato stranke pred suce iznose samo dijelove njihove istine koji im idu u prilog. Sve ostale kriju nadajući se da ih neće otkriti ni druga strana niti sudac. U parnici konflikt prati snažan osjećaj zajedništva cijelih timova ljudi na obje strane. Svi oni kao da postanu hipnotizirani željom za ostvarenje jednostranih interesa i nesvjesnim osjećajem ničim utemeljene samouvjerenosti u vlastite izglede u pobjedu u parnici. U toj neproduktivnoj atmosferi u kojoj je jedino važna pobjeda, stranke gube osjećaj za stvarnost, za vrijeme, za rizike i za sve tegobe koje ih u parnici čekaju. Uvjerene su da će sudac presudom pokazati drugoj strani da su baš one u pravu. Na opisani način početni konflikt se u parnici ekstremno uvećava. Stranke ne poznaju parnični postupak i ne razumiju jezik kojim se pravnici služe. Njihova uloga u parnici prešutno se minimalizira. Premda su one jedine osobe koje međusobnom komunikacijom mogu razriješiti spor, u parnici se razdvajaju, prestaju međusobno komunicirati i postaju pasivni promatrači. U jednoj od medijacija započetih u sporu između dvije firme, nakon punih osam godina parničenja, dva direktora u pratnji svojih odvjetnika su mi na početku prvog i jedinog sastanka rekli: ‘Gospodine Šimac, moramo vam nešto priznati. Znate mi svih ovih osam godina parnice nismo razgovarali.’ Nakon četiri i pol sata ozbiljnih pregovora sklopili su ne samo nagodbu, već su sklopili i novi ugovor o nastavku poslovne suradnje. Bili su presretni sa sobom, svojim odvjetnicima, medijatorom i cijelim sustavom rješavanja sporova. Vođenje i rješavanje spora stranke u parnici prepuštaju drugima. One su u parničnom okruženju doslovce zabezeknute stupnjem kontrole koju nad njima imaju pravni profesionalci i u rješavanju spora koji nije njihov i o kojem vrlo malo znaju. Frustrirane su i osjećaju se bespomoćno, bez osjećaja da imaju bilo kakav utjecaj na tijek parnice. Parnica je za njih rizik izvan kontrole, neugodna, neizvjesna, dugotrajna i zato preskupa u svakom pogledu.

Medijacija u partnerskom odnosu

Sudac odlučuje koja je stranka u pravu, a koja u krivu i proglašava pobjednika i gubitnika, ne na temelju utvrđene istine, već na temelju utvrđenja koja je stranka imala više dokaza o tome da je u pravu. Nije dovoljno biti u pravu u parnici, već to morate i dokazati. Ako nemate dokaze za svoje tvrdnje, gubite parnicu. Sve stranke u parnici po donošenju presude postaju gubitnici zbog presudom trajno razrušenog odnosa. Već i javnost zna da pravda i zakon nisu jedno te isto. I pored toga, mali broj stranaka doista zna i razumije što ih čeka u sudovima kad se odluče za parnicu. One vjeruju da će svaka od njih od suda dobiti pravdu, međutim, na način da ta pravda bude samo na njihovoj strani. Ne znaju da im u pravilu ni sudovi niti država ne mogu osigurati pravdu u sporu. Samo stranke u sporu mogu jedna drugoj dati pravdu. I upravo je to ono što za razliku od parnice i sudova, omogućuje medijacija. Zato medijaciju još zovu i ‘pravdom s ljudskim licem’. Stranke u medijaciji biraju medijatora i vrijeme sastanka. Suca u parnici ne mogu birati, a vrijeme ročišta određuje sudac. One su u medijaciji najvažnije osobe. U njoj ostaju vlasnici svojeg spora i njegovog rješenja. Medijacija sudionicima omogućuje sigurno ozračje za vođenje teških razgovora. To je moguće zato jer medijator nije osoba koja odlučuje umjesto njih, kao sudac u parnici. Medijator im samo pomaže doći do rješenja. Stranke su jedine koje znaju što se između njih doista dogodilo i samo one znaju najbolje rješenje za njih. Upravo zato one u medijaciji u kojoj je isključena javnost, dobivaju priliku po prvi put slobodno kazati sve što je baš njima važno, a ne samo ono što je pravno relevantno u parnici. Sve potrebne informacije vezane uz spor su kod stranaka i one ih u medijaciji slobodno razmjenjuju. Ne kriju ih kao u parnici. Više informacija – veći izgledi za nagodbu. Svaka od njih u medijaciji dobiva neprekinuto vrijeme za iznošenje svoje strane priče i pri tome, nitko ne vrednuje njihove riječi i ne osuđuje njihovo ponašanje. Stranke se u medijaciji potiču da umjesto da napadaju jedna drugu, da zajedno napadnu zajednički problem. Umjesto da se natječu oko toga tko je u pravu, natječu se u traženju najboljeg rješenja. Umjesto da vode monologe, u medijaciji vode dijalog i slušaju jedna drugu, također po prvi put, s ciljem razumijevanja suprotstavljenih perspektiva i njihovog približavanja. U takvom ozračju kojim upravlja medijator, stranke dolaze do rješenja po njihovim uvjetima i mjeri. Nitko im ga za razliku od parnice ne nameće. One ovo vlastito rješenje osjećaju pravednim (‘njihova vlastita pravda’) i zato ga odmah dobrovoljno izvršavaju (i pored toga, nagodba u medijaciji ima značaj ovršne isprave, baš kao i pravomoćna presuda). Nagodbom u medijaciji svaka od stranaka zadovolji neki svoj interes. Nema pobjednika, nema gubitnika. S ovakvom nagodbom one osjete zadovoljstvo jer su imale punu kontrolu u njezinom kreiranju i u tome su izravno i aktivno sudjelovale. Nema boljeg rješenja spora za stranke od onog kojeg su same, makar i uz pomoć, kreirale. Zato u medijaciji nema neizvjesnosti koja vlada parnicom. I konačno, uz ovakvu nagodbu u medijaciji stranke osjete olakšanje i mir zbog okončanja sporenja jednom zauvijek (nema žalbe i drugih svakovrsnih dugotrajnih i neizvjesnih osporavanja donesenih odluka u parnici). Vlastita nagodba u medijaciji strankama donosi zadovoljstvo i zbog svojevrsnog osjećaja zajedničke pobjede, ovog puta ne jedne nad drugom, već nad zajedničkim sporom. Ovo zadovoljstvo prati i svijest o tome da su u medijaciji naučile kako pravilno komunicirati i spriječiti da se slične situacije među njima u budućnosti ponove.”

Srđan Šimac

U elektroničkoj poruci koju ste poslali medijima istaknuli ste i da poduzetnici i gospodarstvenici trebaju imati na umu da medijacija nije alternativa parnici, već neuspjelim pregovorima jer 50 % svih pregovora ne uspijeva. Možete nam to razjasniti?

ŠIMAC: „Premda su pregovaračke vještine i tehnike doživjele ogroman napredak, danas, pa i u poslovnom svijetu, prevladavaju agresivne pregovaračke taktike. Svaka od strana pokušava nadvisiti drugu i odnijeti najveći dio kolača. Takvi pregovarački pristupi su neproduktivni. To potvrđuju istraživanja prema kojima najmanje 50 % pregovora ne uspijeva. Kad pregovori ne uspiju, pregovarači se najčešće odlučuju za parnicu, u uvjerenju da su baš sve pokušali i da se više ništa ne da učiniti. Međutim, to nije točno. Pravo vrijeme za medijaciju je trenutak kada pregovori ne uspiju. Medijacija predstavlja nastavak neuspjelih pregovora ili naprednu verziju pregovora uz pomoć treće osobe od povjerenja stranaka. Ta treća osoba s posebnim znanjima i vještinama komunikacije, upravljanja konfliktom, pregovaranja i medijacije, dodaje novu vrijednost pregovorima i kao neutralna osoba pomaže strankama doći do rješenja kojeg nisu uspjele postići same. Zato za medijaciju kažemo da ona nije alternativa sudovima, već neuspjelim pregovorima. Ako medijacija slučajno ne uspije, strankama sudovi uvijek ostaju na raspolaganju kao alternativa. Sudovi ne bi smjeli za stranke biti prva opcija.”

Tko se više prepušta medijaciji – poslovni ljudi, supružnici, obitelji, počinitelji kaznenih djela ili netko sasvim drugi?

ŠIMAC: „Medijacija je sjajan alat i pogodna je za najveći broj sporova. Za sudjelovanje u njoj i za postizanje nagodbe nije toliko važno o kojoj vrsti spora je riječ, već je važna spremnost stranaka na rješavanje spora na miran način. Da bi u tome uspjele, trebaju preuzeti odgovornost za njegovo rješavanje i biti spremne zatražiti pomoć, medijatora. Poslovni ljudi prepoznaju prednosti medijacije. Pored poslovnih sporova u medijaciji se najčešće rješavaju obiteljski, bračni, radni, susjedski, vlasnički, posjedovni, nasljedno-pravni, sporovi vezani uz naknadu štete, oni koji proizlaze iz ugovora, itd..”

Osim aktivnog slušanja često izbjegavamo i stvarnu komunikaciju. Na koje načine i zašto? Što znači stvarna komunikacija?

ŠIMAC: „U suvremenim uvjetima života s brojnim obvezama, rokovima, bombardirani informacijama i modernom tehnologijom, ljudi sve više nesvjesno zanemaruju ili izbjegavaju izravnu komunikaciju vjerujući da za nju nemaju vremena ili da je komfornije poslati primjerice sms ili mail nego nazvati telefonom ili dogovoriti sastanak. Na opisani način ljudi postaju sve lošiji komunikatori. S jedne strane dakle, iznimno brzo komuniciramo, a s druge, ta komunikacija je najčešće posredna, pisana, sažeta, filtrirana, lišena gestikulacije, glasa i tona, gledanja u oči i cijelog bogatstva naših jedinstvenih ljudskih osobnosti. Zato smo došli u situaciju u kojoj je u komunikaciji međusobno nerazumijevanje postalo pravilo. Ono je kao takvo ujedno postalo i stalni izvor nesuglasica i konflikata koji nam neupravljani otežavaju život. Premda o tome ne razmišljamo, mi ljudi smo doslovce gladni izravnog kontakta s drugim ljudima, druženja, razgovora, lijepe riječi, smijeha, slušanja i razumijevanja. Svi negdje žurimo, nemamo vremena za sebe i za druge, ne slušamo ili nas nitko više ne sluša pažljivo. Opet, toliko žudimo drugima ispričati svoju priču. Željni smo tople ljudske blizine, prijateljskog uha i ramena. Tu svoju iskonsku potrebu možemo zadovoljiti samo ako jednaku takvu potrebu pomognemo zadovoljiti i drugima. Zato, ako želite biti u blizini drugih ljudi i postići uspjeh u vašim odnosima, pokušajte da umjesto da budete interesantni, postanite zainteresirani. Zainteresirajte se za druge, njihove osobnosti, živote i poslovanje. Fokusirajte se na sadašnji trenutak i vašeg sugovornika. Privremeno suspendirajte svoje misli i sudove te posvetite punu pažnju osobi s kojom razgovarate. Ne prekidajte je, ne vrednujte njezine ili njegove riječi i ponašanje. Budite radoznali i saznajte što više o njoj. Slušajte je da bi razumjeli njezinu perspektivu, a ne da bi potvrdili ili dokazali vlastitu. Ne uvjeravajte bilo koga u bilo što. Svako uvjeravanje je oblik nasilja. Odustanite od osjećaja ‘ja sam u pravu’, jer biti u pravu je u pravilu beskorisno za bilo koji odnos. Ni jedan osjećaj ‘ja sam u pravu’ nije mjerilo za njegovu točnost. Zato se odlučite želite li biti u pravu ili u odnosu? Ne nudite savjete dok vas za njih ne upitaju. Birajte riječi, koristite ugodan ton glasa, budite ljubazni i uviđavni prema svima, udijelite iskreni kompliment i učinite da se vaš sugovornik pored vas osjeća kao najvažnija osoba na svijetu. Da bi u tome uspjeli morate odlučiti svaki dan prakticirati ovakvu komunikaciju i naučiti kako se to radi. Poznato nam je da sa svojim postupanjem prema drugima možemo uvelike utjecati na ponašanje drugih prema nama. Ljudi djeluju recipročno. Budite ljubazni, pažljivi, iskreni i zainteresirani za druge, i sve to i još mnogo više, dobit ćete od njih nazad. Riječ je o svakodnevnom prakticiranju ljudskosti. To je bit medijacije koju zato često nazivamo ‘umjetnošću biti čovjekom’. Odatle i njezina iznimna učinkovitost.

Medijacija u poslovnom okruženju

Kakav utjecaj na proces medijacije imaju emocije i što se događa s njima tijekom i nakon procesa?

ŠIMAC: Emocije, a posebno one negativne (povrijeđenost, razočaranost, iznevjerenost očekivanja, ljutnja, bijes, želja da se naudi drugoj strani itd.), sastavni su dijelovi svakog neslaganja, svađe, konflikta ili pravnog spora, posebno ako konflikt eskalira. Zato ne možemo pristupiti rješavanju konflikta ako se prethodno ne obratimo emocijama skrivenim iza njega. Emocije, pa i one negativne, su prirodne. One pored ostalog imaju i zaštitnu ulogu. Ljutnja nas navodi da se osjećamo sigurnijim. Čini nam se da smo uz nju veći i snažniji. S njom želimo odvratiti percipiranog protivnika od daljnjih nasrtaja na nas. Ljutnja nam pomaže reducirati unutarnju bol koju je izazvao uzrok konflikta (prijetnja, uvreda, nezadovoljena ili ugrožena potreba ili interes, isključenost i dr.). S druge strane, problem s ljutnjom je u tome što dok traje, ne možemo jasno ni misliti niti govoriti niti se prikladno ponašati. Zato je ljutnja u redovnim socijalnim kontaktima s drugim ljudima, pri kojima nam ne prijeti stvarna opasnost, neproduktivna. Medijatori pomažu sudionicima spora razumjeti zašto se na opisani način ponašaju u konfliktu i što to prateće negativne emocije, pa i ljutnja, predstavljaju. I konfliktu i ljutnji trebamo apriori oduzeti negativne atribute. Oboje su zapravo signali da je neka potreba ili interes naljućenog, frustrirana ili da nešto u nekom odnosu ili u organizaciji ne štima. Oni su poziv za pomoć ili alarm za potrebne promjene. Naša dužnost u doticaju s ljutnjom druge osobe, je ostati miran i ne dodavati svoju ljutnju sugovornikovoj. Zadaća je svih nas, posebno medijatora, stvoriti sigurno ozračje u kojem će se svi osjećati dobro i u kojem će ljutnja i druge negativne emocije u konfliktu, izblijediti i potom iščeznuti. Upravljanjem emocijama u medijaciji stvaramo uvjete da razumni dio mozga preuzme volan kako bi umjesto da reagiramo nesvjesno i automatski, svjesno odgovorili na situaciju na prikladan način. Na taj način korak po korak stvaramo uvjete za dijalog, slušanje, razumijevanje i suradnju na putu do rješenja konflikta. Odatle i lijepa hrvatska riječ sporazum = spor + razum. Kad se u konfliktu prvo obratimo emocijama i kad ih umirimo, što upravo medijator čini nježno u medijaciji, stvaramo uvjete za uključenje našeg razuma i posljedično, uvjete za produktivnu komunikaciju i suradnju. U takvim kontroliranim uvjetima sudionici konflikta napuštaju suprotstavljački ‘ratni’ mod, uočavaju da je na drugoj strani samo čovjek i prestaju se međusobno napadati. Umjesto toga oni u medijaciji zajedno počinju napadati zajednički problem. Na ovaj način umjesto uzajamno percipiranih ‘neprijatelja’ oni postaju partneri u traženju rješenja za njihov problem.

Može li u medijaciji sudjelovati više od dvije osobe i medijatora?

ŠIMAC: „U medijaciji u pravilu sudjeluju medijator, stranke i njihovi punomoćnici – pravnici, ako ih imaju. Međutim, kako medijacija nije strogi formalni postupak, kao primjerice parnica, i kako je u medijaciji najvažnija dobrobit stranaka, one u medijaciju na svojoj strani mogu pozvati bilo koju osobu koja im može biti podrška i oslonac (prijatelj, član obitelji, osoba od povjerenja, stručni savjetnik i dr.). U medijaciji je moguće uz suglasnost stranaka angažirati i vještake, stručnjake određenog profila, kako bi im oni pomogli objektivizirati elemente njihovog prijepora. U medijaciji često uz sudionike sporenja ne sudjeluju osobe koje imaju na njih značajan utjecaj. Zato su te osobe lišene dojma dobre atmosfere pregovora u medijaciji i velikog uzajamnog truda stranaka oko traženja rješenja, često njihovim isključivim jednostranim subjektivnim sudovima i vrijednostima, ruše vrijedno postignute medijacijske rezultate utječući na njih da ne prihvate dogovoreno. Kada medijator detektira takve osobe, može ih pozvati u medijaciju i uključiti u proces traženja rješenja i time ujedno eliminirati njihov raniji negativan utjecaj.”

Srđan Šimac

Naglasili ste da medijacija danas više nije samo način rješavanja konflikata i sporova, već način života i poslovanja. Možete nam to pojasniti?

ŠIMAC: „U eri moderne tehnologije koja olakšava i ubrzava radne procese žrtvovana je ljudska izravna, topla i međusobno uvažavajuća komunikacija. U poslovanju elektronskim putem izdaju se brojne pisane naredbe, uputstva, smjernice, prijetnje, zadaju strogi rokovi, radi se cijeli dan, utvrđuje krivnja, odgovornost i utvrđuju sankcije. Još uvijek je demonstracija moći i superiornosti položaja prevladavajuća upravljačka vještina. Na taj način korak po korak ne samo u poslovnim odnosima, gubimo ono u čemu smo najbolji – ljudskost. Zato se tvrdi da je jedina šansa za ljudsku vrstu u produljenju relevantnost na tržištu rada, u odgovorima na izazove moderne tehnologije i u poboljšanju svih odnosa, ubrzana edukacija o tzv. soft-skills – ljudskim vještinama koje se primjenjuju u medijaciji. Danas se soft-skills nazivaju ‘hard-skills’ za probleme 21. stoljeća. Da bi u tome uspjeli ne možemo se osloniti na osjećaj da su te osobine već u nama, već ih je potrebno izvući na površinu, svakodnevno poboljšavati, unaprjeđivati i koristiti. Zato posredno medijacija postaje sastavnim dijelom života i poslovanja. Uz ove vještine svakovrsni uspjeh postaje izvjestan.”

Postoje li razlike u prihvaćenosti i primijenjenosti medijacije u Hrvatskoj i inozemstvu?

ŠIMAC: „Medijacija se ubrzano širi u svijetu rješavanja sporova, no ne svugdje podjednako. Zasada u njezinoj primjeni prednjače anglosaksonske zemlje – SAD, Kanada, Australija i Novi Zeland. Europa i pored značajnih napora u tom pogledu kaska. U njoj opet prednjači Velika Britanija. Razvoj medijacije je nezaustavljiv i samo je pitanje vremena kad će doista ući u sve pore društva, pa i u našoj zemlji. Hrvatska je u tom pogledu na dobrom putu. Tijela Europske Unije snažno podržavaju razvoj medijacije.”

U Hrvatskoj medijacija postoji od 2003. godine. Kako to da se još uvijek češće poseže za sudskim rješavanjem konflikata, nego za medijacijom?

ŠIMAC: „Da, to je na neki način pitanje svih pitanja za medijatore. Medijacija je potvrđeno sjajna usluga, nadmašuje baš svaki drugi pristup u rješavanju sporova. Vrijeme rješavanja sporova u njoj mjeri se satima ili danima. Troškovi su niski. Medijacijom se preveniraju pravni sporovi i upravlja rizicima sporenja. U medijaciji stranke imaju potpunu kontrolu i sudjeluju aktivno u kreiranju rješenja po njihovoj mjeri. Stranke su s medijacijom iznimno zadovoljne i uz pomoć nje brzo rješavaju probleme, popravljaju svoje odnose i čak nastavljaju suradnju. I pored toga, o medijaciji se još uvijek nedovoljno zna. Jadan od „problema“ s medijacijom je to što ona nije proizvod, ne da se opipati ili koristiti prije nego što netko odluči kupiti je. Problem je i u tome što su ljudi u konfliktu u stanju prilično snažnog neprijateljstva i tada baš ne žele slušati o mirnom rješenju. Nadalje, mnogi misle da nema smisla upuštati se u medijaciju kada su ionako baš oni u pravu (u dugotrajne parnice se i pored toga upuštaju). Neki vjeruju da im baš nitko ne može pomoći riješiti spor na miran način, kada oni u tome već nisu uspjeli. Medijaciji se tiho protive i mnogi profesionalci koji dobro poznaju i potiču neke druge uobičajene pristupe u rješavanju sporova, a stranke vjeruju profesionalnim autoritetima. Pored toga, psihologija potvrđuje da ljudi slijede druge ljude tamo gdje ti drugi u najvećem broju odlaze (još uvijek u sudove). I konačno, rezultati kvalitetne medijacije su toliko dobri da im malo tko apriori vjeruje. Naime, prema Doing Business 2014, Report of the World Bank koje se odnosi i na Hrvatsku, prosječno vrijeme trajanje parnica na sudovima Europske Unije bilo je 566 dana, a medijacija 43 dana. U Hrvatskoj medijacije su te godine prosječno trajale 38 dana. U Hrvatskoj udruzi za mirenje u 2019. godini preko 80 % medijacija je završeno pisanom nagodbom, u više od 50 % njih nagodba je sklopljena već na prvom i jedinom zajedničkom sastanku. Medijacije su završene nagodbom prosječno nakon 2,15 sastanaka i prosječno po proteku samo 5,12 sati. Ukupno kad je riječ o danima, medijacije su od dana podnošenja prijedloga za medijaciju do sklapanja nagodbe, prosječno trajale 29 dana. Naprijed navedeni razlozi i pored iznimnih medijacijskih prednosti u odnosu na medijaciju, otežavaju dovođenje stranaka u sporu za zajednički stol. Dolazak stranaka za zajednički stol sam po sebi čini čak 80 % medijacijskog uspjeha. Napominjem iz vlastitog iskustva da rijetko koja stranka nakon sklapanja nagodbe u medijaciji propusti reći: ‘Da sam barem za medijaciju saznao/la ranije?’.

Srđan Šimac

U Hrvatskoj se provode razne medijacijske aktivnosti. O čemu je riječ? Što sve Hrvatska udruga za mirenje čini s ciljem promicanja medijacije?

ŠIMAC: „Hrvatska udruga za mirenje akreditirana od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske za provođenje medijacije i za edukaciju medijatora, promovira medijaciju. Njezine aktivnosti su brojne: edukacije, predavanja, radionice, konferencije, javni nastupi, suradnja sa zakonodavnim tijelima, pisanje članaka, prisutnost u medijima, promocija na društvenim mrežama, suradnja sa školama, nastavnicima, poslodavcima, sindikatom, sudovima, odvjetnicima, Pravosudnom akademijom, domaćim i inozemnim fakultetima, studentskim udrugama, sudjelovanje u raznovrsnim projektima, organizacija tjedna mirenja, dodjela medijacijskih nagrada, dodjela nagrada za najbolje studentske radove o medijaciji, izrada postera, brošura i dr. U svemu tome treba nam pomoć svih ljudi dobre volje i onih koji su već osobno iskusili dobrobiti medijacije.”

Može li svatko postati medijator i kako se postaje medijator? Koje su odlike dobrog medijatora?

ŠIMAC: „Biti medijator/ica je jedno od najljepših i najizazovnijih poziva uopće. Ne može se riječima opisati taj osjećaj korisnosti sudjelovanja u mirotvornom procesu između stranaka u sporu. Da bi postali medijator/ica nema posebnih uvjeta, osim što je potrebno pohađati petodnevnu ili 40-satnu osnovnu obuku za medijatore. Nakon završene obuke Hrvatska udruga za mirenje polaznicima izdaje certifikat na temelju kojeg se registriraju kao medijatori pri Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske. Mi medijatori s ponosom kažemo da život dijelimo na onaj prije osnovne obuke za medijatore i na onaj nakon te obuke. Kad dođe vrijeme, otkrijte i vi zašto je tome tako (www.mirenje.hr).”

Kakva je perspektiva medijacije u Hrvatskoj? Radite li trenutno na kakvim projektima i kakvi su planovi?

ŠIMAC: „Perspektiva medijacije u Hrvatskoj je sjajna. Svake godine smo bliži tom cilju. U nastavku ove godine imali smo u planu organizirati Tjedan mirenja na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Tjedan mirenja u cijeloj zemlji, edukacijske i promotivne projekte, okrugle stolove, konferencije, podijeliti medijacijske nagrade najboljim medijatorima i osobama zaslužnim za razvoj medijacije, među kojima su i medijske kuće i novinari, ugostiti na praksi inozemne američke studente s čak tri američka fakulteta, u naše redove i dalje uključiti veliki broj volontera različitih struka koji nam pomaži s radom i znanjima u promociji medijacije. Oni kao nagradu za svoj rad dobivaju besplatnu osnovnu obuku za medijaciju. I naravno, provoditi medijacije i na svakovrsni način ih približavati potencijalnim budućim korisnicima. Držimo svi zajedno palčeve da ni nas ni cijelo društvo, u ostvarenju brojnih planova i aktivnosti, života i poslovanja, neće predugo ometati korona virus koji nas je prisilio na promjenu naših životnih rutina i potakao da svi ‘potegnemo ručnu’, nakratko usporimo, umirimo, reorganiziramo se i posložimo naše prioritete. Nema boljeg vremena od sadašnjeg u kojem je cijelo čovječanstvo izloženo ozbiljnoj prijetnji, da mi ljudi kao najveći kooperatori među bićima na ovom planetu, pokažemo solidarnost, brižnost, humanost i odgovornost i za sebe, naše bližnje i za sve onima kojima je pomoć najpotrebnija, posebno najstarijima i bolesnima. Vjerujem kako ćemo svi iz ove neugodne situacije izvući pouke, naučiti nove lekcije, komunicirati na bolji način makar samo privremeno najčešće uz pomoć modernih tehnologija, i postati iznimno kreativni i inovativni u traženju rješenja za izlazak iz problema, i ujedno rješenja za postupanje pri skoroj normalizaciji života i novom početku za sve nas. Siguran sam da ćemo da ćemo kako mi u Hrvatskoj tako i cijelo čovječanstvo, pobijediti korona virus snažnom uzajamnom podrškom i suradnjom, upravo onako kako postupaju sudionici medijacije u rješavanju njihovog problema. Takvi pristupi su nam danas potrebniji više nego ikada.”

Preporuka

STOŽER CIVILNE ZAŠTITE: Na području KZŽ-a još 4 osobe pozitivne na koronavirus
Krapina, 25.3. 2020. – Stožera civilne zaštite Krapinsko-zagorske županije održana je konferenciju za medije, ispred zgrade Županije Na konferenciji za novinare u Krapini načelnik županijskog Stožera civilne zaštite Anđelko Ferek – Jambrek istaknuo je da su od jučer u Krapinsko-zagorskoj županiji evidentirane četiri novozaražene osobe koronavirusom te 1345 osoba u samoizolaciji, a posebno se osvrnuo i na […]
DONOSIMO: Detalji konferencije za novinare Stožera civilne zaštite grada Zaprešića
Danas je održana konferencija za novinare Stožera civilne zaštite grada Zaprešića. Prema najnovijim informacijama, na području grada ima 7 zaraženih građana korona virusom a njih 150 nalazi se u samoizolaciji. Na današnjem sastanku nacionalnog stožera, odlučivat će se o uvođenju žurnog prijevoza za žurne potrebe (za djelatnike vojske, policije, vatrogasaca i medicinskih službi). Gradonačelnik je […]
PROPUSNICE POLJOPRIVREDNICIMA IZDAVAT ĆE MINISTARTVO POLJOPRIVREDE U SURADNJI S NACIONALNIM STOŽEROM
Odlukom o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u Republici Hrvatskoj koji je donio Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske dana 23. ožujka 2020. godine dovodi se u pitanje nesmetano obavljanje poljoprivredne proizvodnje. Poljoprivredna proizvodnja se mora, bez obzira na pojavu pandemije korona virusa, odvijati svojim tijekom te je prije svega prioritet kontinuitet proizvodnje dovoljne količine hrane […]
ODLUKA MINISTARSTVA KULTURE: Odgoda izvršenja ugovorenih programa javnih potreba u kulturi i uvjetima isplate sredstava za odobrene programe u posebnim okolnostima
Temeljem Zaključka Vlade Republike Hrvatske o mjerama za pomoć gospodarstvu uslijed epidemije koronavirusa, Ministarstvo kulture donijelo je 24. ožujka Odluku o odgodi izvršenja ugovorenih programa javnih potreba u kulturi i uvjetima isplate sredstava za odobrene programe u posebnim okolnostima.    S obzirom da je provedba velikog dijela programa u kulturi u danim okolnostima onemogućena, Ministarstvo […]
SVETA NEDELJA – Izdavanje propusnica, proglašena elementarna nepogoda
Proglašena elementarna nepogoda za područje grada Svete Nedelje Župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić dana 24. ožujka 2020. godine proglasio je prirodnu nepogodu uzrokovanu potresom za područje općina Jakovlje, Luka, Klinča Sela, Orle, Križ i Stupnik te gradova Sveti Ivan Zelina, Sveta Nedelja i Velika Gorica zbog velikih šteta na stambenim, gospodarskim, javnim, kulturnim i drugim […]

Propustili ste

Najnovije vijesti

U ZAGORJU 5 NOVOOBOLJELIH: Viziri danas isporučeni policiji
U Krapinsko-zagorskoj županiji jučer je zabilježeno 5 slučajeva zaraze koronavirusom, a danas nema novooboljelih osoba Načelnik Stožera civilne zaštite Krapinsko-zagorske županije Anđelko Ferek-Jambrek izvijestio je kako je na području Krapinsko-zagorske županije i dalje 70 pozitivnih osoba na koronavirus. „U odnosu na jučerašnju konferenciju za medije evidentirano je pet novih pozitivnih osoba. Novoevidentirani dolaze s područja Grada Oroslavja (1), […]
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST: Jedna djelatnica Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice pozitivna na COVID-19
U Specijalnoj bolnici Stubičke Toplice žurno su poduzeli sve mjere zaštite osoblja i pacijenata te je u samoizolaciju stavljeno 17 sestara i dva liječnika, bliskih kontakata navedene djelatnice Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice je jučer, 2. travnja 2020. godine, kasno poslijepodne dobila informaciju kako je jedna njihova djelatnica pozitivna na COVID-19. U suradnji s […]
Kaufland poziva male proizvođače i OPG-ove na suradnju
Kaufland u Hrvatskoj u ovom izazovnom periodu za domaće proizvođače poziva male proizvođače i OPG-ove da pošalju svoje ponude Suradnja s domaćim proizvođačima za Kaufland je već dugo ključ uspješnog poslovanja. Poznajući potrebe i želje kupaca, ovaj trgovački lanac već niz godina surađuje s brojnim domaćim proizvođačima kroz projekt Naše mi najbolje paše. U ovim […]