Pretraži pojam

Najčešće su to pojmovi poput "Kolinda", "politika", "kriminal", "Trump" i slično...

Odaberi grad
Svi gradovi
Donja Stubica
Krapina
Marija Bistrica
Oroslavje
Samobor
Sveta Nedelja
Zabok
Zagorski kraj
Zagreb
Zagrebačka županija
Zaprešić
Zaprešićki kraj
Zlatar

INTERVJU: MLADEN BURNAĆ

INTERVJU: MLADEN BURNAĆ

PIŠE: Maja Kuzelj

Objavljeno 24.03.2020 09:46

BURNAĆ: ‘Jedni pitaju gdje sam nestao, a drugi kažu da iskačem iz paštete!’

Svestrani Mladen Burnać dio je hrvatske glazbene scene više od tri desetljeća. Iskoristili smo priliku da se maknemo misli s trenutne kombinacije virusa i potresa te se s Mladenom vratili u prošlost, pričali o vremenima u kojima su nastajali njegovi albumi i hitovi, a dotaknuli smo se i njegovih razmišljanja o raznim temama. Udobno se smjestite i uživajte u čitanju.

MAJA: Uistinu ste svestran umjetnik, ali što se nekako najviše ističe kod Vas, kako biste opisali sami sebe?

BURNAĆ: Prvenstveno sebe doživljavam kao gitarista, kantautora, i općenito kao nekoga tko je veliki ljubitelj glazbene umjetnosti. Mislim da je glazba Božji dar ljudima.

MAJA: Na hrvatskoj glazbenoj sceni pojavili ste se još krajem osamdesetih kao osnivač, lider, autor glazbe, pjevač i gitarist pop-rock sastava „Brze Banane“ iz zagrebačke Dubrave. Bend je nastupio na više od 100 koncerata u svim mogućim klubovima diljem Hrvatske i cijele bivše države. Koliko su „Brze Banane“ utjecale na Vas, oformile Vas u današnjeg Mladena Burnaća? Koliko ste se promijenili odonda?

BURNAĆ: To je moj prvi i jedini bend. Stvarno mi je u srcu zauvijek. Bili smo jako mladi i vrlo strastveni u svemu tome (preporučam da na YouTube-u poslušate naš Live in Kulušić 1987 godine). Nažalost, rat je okončao tu priču. Promijenio je ljude i više nisam mogao naći nekoga tko bi kao i ja „izgorio“ za svoj bend. Godinama sam tražio istomišljenike, ali sam stalno nailazio na glazbenike kojima je bilo bitnije i isplativije vikendima po lokalima svirati tuđe pjesme, nego početi stvarati nešto svoje. Ja to razumijem, ljudi uostalom imaju i obitelji, djecu, brigu za egzistenciju. Iskreno, ja tada i nisam možda bio „dobra prilika“, kao polupoznati muzikant koji pokušava sakupiti rock bend. Također, nisu niti svi glazbenici za autorsku karijeru. Što se tiče mene samog, bio sam beskompromisan u tome da se bavim glazbom. Čak sam bio i zamjenik direktora u nekoj firmi, ali radio sam planski samo kratko vrijeme, da skupim novce za snimanje prvog albuma. Onda sam dao otkaz i odtad sam samo i zauvijek glazbenik. Bend je jako utjecao na mene, jer sam glazbeno odrastao (moje mišljenje), na ispravnim i zdravim temeljima. Tada se je prvo vježbalo, putovalo i sviralo, da bi se tek onda „dobro potkovani“ ulazilo u studio snimati pjesme. I da, promijenio sam se znatno po pitanju stvaranja glazbe. Za usporedbu, kad radiš pjesme za bend, onda te snaga zajedništva i glasne svirke nekako vuku da stvaraš više brze pjesme. Kad stvaraš solo sam s gitarom u svojoj sobi, onda nekako odlaziš autorski prema baladama.

MAJA: Godine 1993. objavili ste prvi kantautorski solo album „Valovi ljubavi“. Nakon toga su se albumi brzo nizali. Stalno ste radili. Kako je bilo naći se u solo perspektivi? Kako je publika reagirala na Vas devedesetih godina?

BURNAĆ: Priznajem da sam kao solo autor i izvođač počeo uživati u glazbenoj slobodi koja mi se širom otvorila. Za razliku od rada u bendu, odjednom sam mogao u pjesme stavljati flautu, violinu, čelo, što god mi je palo na pamet. Na prvih par albuma sam baš i dosta eksperimentirao s glazbom i moje pjesme iz 90-tih su aranžmanski bile dosta raznovrsne. Jako mi se to dopadalo jer sam tako puno učio o glazbi i glazbeno se razvijao kao skladatelj i tekstopisac. Publika je u 90-tima bila najviše „zaluđena“ dance glazbom, pa se ja kao neki „kantautor s gitarom“ nisam baš „uklapao u priču“. Te su mi godine po pitanju egzistencije bile najgore u karijeri. Čak sam u jednom trenutku završio u Njemačkoj, svirajući više od godinu dana po kafićima i sumnjivim polu-striptiz lokalima (koje su tamo iza rata držali „naši ljudi“). Ono, sviraš na gitari sam od 8 – 9 sati navečer do 5 – 6 ujutro. Svaku noć. I namjerno svako jutro ideš što kasnije spavati samo da prespavaš cijeli dan i direktno dođeš odmah na svirku. Zarada je bila ok, ali ipak ne tolika da bih trošio vani jer je tad hrana u Njemačkoj bila jako skupa. Bio sam mršav kao čačkalica, haha. Bilo je tu svašta za doživjeti. Oni koji su to prošli znaju o čemu govorim i koja je to škola. Mnogi bi tada odustali od svega, ali mene je to samo prekalilo kao izvođača. Onda sam snimio simpatičnu pjesmu „Nešto me vuče“ (koju mi je napisao T. Borošak, vođa zafrkantskog benda „Vatrogasci“), koja je tad (mislim 1995. godine) postala simpatičan hit, pa su stvari s te strane (veće popularnosti), krenule puno bolje.

MAJA: Koji Vam je album nekako najviše prirastao srcu?

BURNAĆ: Gledajte, kad stvarate novi album, uvijek mislite „Ovo mi je najbolji u karijeri!“, ali to vam je kao i u ljubavi kad se zaljubite.  Prvo pomislite „To je to, ta-da!“ , ali onda stvari s vremenom sjednu na svoje mjesto i vidite stvarnu sliku. Uzevši to u obzir, od prvih albuma najdraži mi je bio prvi solo album „Valovi ljubavi“. Imao je tu neku romantiku, iskreni, naivni šarm i taj neki zvuk, koji mi se i dan danas dopada. Meni je bio sjajan. Čak sam i od eminentnih kritičara kao što je bio npr. Darko Glavan i drugih dobio sjajne kritike (a i kao što sam i rekao, bilo je to vrijeme „dancea“, pa nije prošao nešto zapaženo kod publike). Općenito u cijeloj karijeri mislim da mi je najbolji bio dupli album „Feniks“ iz 2009. godine.

MAJA: Godine 1998. preko izdavačke kuće Croatia Records izlazi dotad Vaš tržišno najuspješniji album „Ne zovi mala policajce“, a istoimena pjesma gotovo preko noći postaje mega-hitom u cijeloj državi. Sjećam se njezine popularnosti, iako sam bila klinka tada. Smjestite nam pjesmu u političku, društvenu i glazbenu sredinu tadašnje Hrvatske?

BURNAĆ: Eh, iskreno, ne znam kako bih pjesmu smjestio u taj kontekst po pitanju politike, jer istu uopće ne pratim, dapače – prezirem je. Razumijem da se netko mora baviti politikom, voditi zemlju i sve to, ali moje mišljenje je da ona kvari ljude, jer ljudima daje moć, a moć kvari ljude. Ustvari, koliko u ljude uđe politike, toliko iz njih iziđe dobrote. Ne valja ni da je svi ignoriraju kao ja, onda se ne bi događale promjene (valjda nabolje), ali dozvoljavam nekako sebi, kao nekom tamo umjetniku ljubavnih pjesama, da ne moram (kvragu) baš biti upućen u politiku, draže mi je da ostanem u svom nekom svijetu. Mislim da je općenito za bilo kojeg umjetnika porazno da dopusti da politika utječe na njegovo stvaralaštvo, ali to je samo moje mišljenje. Nisam bio upućen ni u to kakva je bila glazbena sredina tad u Hrvatskoj. Nakon albuma „Nešto me vuče“ stekao sam već neku svoju publiku i počeo se baviti samo svojim radom, ne obraćajući uopće pažnju na ono „Sada se ovo sluša.“, „Sada je to i to in.“ i sl. Znam samo to da sam tad preko noći postao jedan od najtraženijih izvođača u zemlji. Stalno sam nastupao, čak nekada i četiri dana tjedno. Gostovao sam u svemu i svačemu, nema gdje me nije bilo. Kao mladom glazbeniku to mi je tad bilo fenomenalno, jer sam imao veliki hit, pjesma je stvarno bila omiljena. Drago mi je da se i Vama dopadala i da je pamtite s osmijehom na licu. Mnoge moje kolege bi možda nakon takvog hita odmah stilski nastavili u tom smjeru, snimili još nekoliko takvih pjesama, ali ja ipak nisam. Svaka čast tom hitu i autorima Boškoviću i Pavičiću (koji su napisali pjesmu koja mi je stvarno tad puno, puno pomogla u karijeri), ali mene je srce ipak vuklo baladama i autorskom radu. Nakon dvije godine sam objavio album „Krv i voda“ koji je bio prepun (po mojem mišljenju) jako finih autorskih pjesama s promišljenim i zanimljivim tekstovima. Taj album je baš bio izuzetno zanimljiv i po pitanju glazbe koja je stvarala poseban ugođaj za moje stihove. Naravno, totalno sam zbunio onu publiku koja je voljela „Policajce“ i očekivala opet tako nešto. Sjećam se i da se moj tadašnji menadžer „ljutio“, kao „Pa što je sad ovo?! Pa to neće nitko slušati!“.  I dan danas sretnem ljude koji uz moje ime odmah vežu tu simpatičnu i dragu pjesmu. Tržišno sam sam sebi „podmetnuo nogu“, ali nije mi žao. Moja dosljednost je dovela do toga da sam na kraju imao duete i s takvim umjetnicima kakav je Arsen Dedić, koji mi je npr. gostovao u pjesmi „Jer ti ljubiš drugoga“. U konačnici je došlo i do toga da sad snimam i album poezije i sl. (naravno da znam „da to nitko ne sluša i ne kupuje“, ali to sam ja, šta se može).

MAJA: Rođeni ste u Kninu, kako to da ste onda cijeli život vezani za Zagreb?

BURNAĆ: Moja je obitelj porijeklom iz Dalmacije. Tata je radio u Nizozemskoj u rudniku i kupio kuću u Zagrebu. Kad sam se trebao roditi, mama je bila kod svojih i najbliža bolnica je bila u Kninu. U tome je tajna. U samom Kninu nismo nikada živjeli, čak niti ta bolnica gdje sam rođen više ne postoji. Odrastao sam u zagrebačkoj Dubravi, s ostalim doseljenicima koji su došli sa svih strana. Moje srce i duša su tu, tu i danas živim. Tu sam kao klinac prvi put gledao Prljavo kazalište, odlučio postati glazbenik i imati bend. Mladen Bodalec iz Kazališta bio mi je susjed iz prve ulice, kao i Davorin Bogović, pa Brkić (Parni Valjak) i dr., ali sviđa mi se što sam rođen u Kninu i rado tamo nastupam. Ipak je to hrvatski kraljevski grad, nije mala stvar biti tamo rođen.

MAJA: Malo je poznato da Vam je u mladosti dugo vremena hobi bilo igranje flipera, nekoć vrlo popularne igre, a dvije godine zaredom bili ste i neslužbeni prvak Hrvatske.

BURNAĆ: Eh, da. Nekada (prije interneta) fliper je bio glavna igra po lokalima. Igrao se na sve strane. Malo po malo krenula su natjecanja, turniri na nivou cijele države i stvarno, bio sam izuzetno dobar u tome, čak dvije godine šampion. S obzirom na to da su postojala natjecanja i za novce, država je to nekako ukinula i povukla flipere iz lokala (naravno, postali su i demode tijekom vremena). To nije niti bila neka službena sportska disciplina koja bi se našla u enciklopedijama, ali slatko je da postoji taj podatak da sam bio najbolji u tome.

MAJA: Posebno ste se iskazali nastupajući povodom raznih humanitarnih akcija (za obnovu države, pomoć braniteljima i invalidima Domovinskog rata, za Ligu borbe protiv raka, za saveze slijepih, pomoć bolnicama, za pomoć djeci bez roditelja itd.) i dobili ste više od 80-tak priznanja za iste nastupe. Tko Vam je usadio humanitarnu notu? Pomažete li i danas na taj način?

BURNAĆ:

Veoma rado pomažem na taj način, uvijek sam se rado odazivao (budem i dalje). Takav sam čovjek, a i moji roditelji su me odgajali na takav način da trebamo jedni drugima pomagati. Sad kad sam stariji, ipak opreznije pristupam tome, jer se događa često da mene i moje kolege (kao „poznata imena“), netko iskoristi i uzme sebi novce koji su bili namijenjeni za nešto humanitarno, npr. nedavno smo (o svojem trošku) potegnuli čak do Austrije gratis nastupiti u akciji za sakupljanje sredstava za obnovu Vukovarskog tornja. Na kraju taj novac nikada nije bio uplaćen za tu namjenu. Samo je nestao. Bilo je i u medijima o tome. Pomažem i dalje, ali to su veoma ružne stvari.

MAJA: U karijeri ste se dosta povezali s nekim drugim glazbenicima. Nekako se možda najviše istaknula suradnja s velikim pjesnikom i kantautorom Arsenom Dedićem.

BURNAĆ: U pitanju je bio naš duet u mojoj pjesmi „Jer ti ljubiš drugoga“ iz 2005. godine. Veoma sam bio ponosan na sebe, što je  jedan takav (neupitan glazbeni velikan) smatrao da je moj rad tako kvalitetan i surađivao sa mnom. Malo je poznato da smo surađivali još na nekoliko pjesama koje smo zajedno radili. Zajedno smo potpisali stihove na mojem duetu „Takva je sudbina“ koji sam snimio s Kemalom Montenom. Imam i lijepe duete s opernom pjevačicom Ivankom Boljkovac, glumicom Milom Elegović, jazz pijanistom Matijom Dedićem i dr.

MAJA: Od 1990. do danas, godine objavili ste 9 albuma, 27 singlova, snimili 40-tak video spotova i nastupili na 40-tak festivala. Poslije albuma „Feniks“ iz 2009. godine bili ste daleko manje prisutni na glazbenoj sceni nego prije ili mi se to samo čini? Što se dogodilo? Što ste radili?

BURNAĆ: To Vam se samo čini. Dapače, u tom periodu sam baš najprisutniji ikada. Ali to je nešto što čujem da se događa i drugim kolegama. Objasnit ću Vam o čemu se radi. Vi kao i mnogi drugi aktivno pratite glazbu i izvođače dok god idete u školu, na faks i sl., a kad se zaposlite, vjenčate, zaposlite, dobijete djecu i sl., tad prestajete aktivno pratiti pjevače i slušate samo ono što čujete na radiju dok idete na posao. Ostaju vam u sjećanju samo pjevači iz vaših mladenačkih dana, a druge znate i primjećujete samo ako su ekstremno popularni ili ako su članovi žirija u nekakvim talent showovima ili uđu u one grozne realityje ili se pak naslikavaju kako nešto kuhaju. Ja sam s ponosom odbio sve pozive da sudjelujem u takvoj prostituciji lika i djela (bilo kojeg umjetnika), ali veoma sam vrijedno radio zadnjih 10 godina. Ako pogledate po godinama vidjet ćete da svake godine imam redovno po dva singla i dva spota. U tom periodu sam objavio i best of album „The best love songs“ za Only Records. Taj album je njihovo najprodavanije izdanje. Bio sam u nominacijama za Cesaricu s pjesmom „Malena“ koja ima više od milijun pregleda. Prije par godina sam ušao u povijest kao prvi hrvatski pjevač koji ima duet s nekim kineskim pjevačem (njihov reper Rock i ja smo snimili duet „Đaba đaba“ na kinesko-hrvatskom). U tom periodu su izišli i dueti s Matijom Dedićem i Milom Elegović. Mediji su se čak cijelu prošlu godinu bavili s mojim privatnim životom (to mi nije baš bilo drago, ali je teško biti poznata osoba i to izbjeći). Tri sam godine bio voditelj glazbene emisije na Z1 Televiziji, svaki dan po sat vremena, preko 200 emisija, a Vama sam svejedno promakao, haha. Također, pojavila se i CMC TV na kojoj su moji spotovi među najemitiranijima. Naravno, sve je to ok i prirodno je da ne znate što radi svaki pjevač jer je danas enormna količina medija. Fizički ne možete pratite sve, nema šanse. U 90-tima smo imali samo jednu televiziju i ljudi su pamtili izvođače koji su tada bili na televiziji (jer vam nisu niti mogli promaknuti, a tako i ja), ali danas samo u Hrvatskoj imate bar 50-tak televizija i nemoguće je sve znati. S jedne strane Vi se pitate gdje sam nestao, a drugi mi kažu da „iskačem iz paštete“, ovisi koje medije pratite.

MAJA: Zadnjih godina, došao je novi izgled, sve si nas iznenadio s dugom kosom, a tu je i blaga promjena stila. Kako to? Tko je novi Mladen Burnać?

BURNAĆ: Simpatično je čuti da sam odjednom „sve iznenadio“ s dugom kosom, a trebalo joj je tri godine da naraste. Vezivao sam je ustvari u rep, ali je došla do izražaja kad sam je raspustio za snimanje spota u duetu s glumicom Milom Elegović, a i to je bilo zato što sam izgubio gumicu za vezanje na početku snimanja. Kako sam muškarac, za razliku od kolegica nemam tu mogućnost da se o meni piše zbog toga „što sam se razgolitio“, „pokazao gaćice na nastupu“ i sl., poznato je i da ne pijem, ne drogiram se. Medijima se učinilo simpatično kako izgledam s dugom kosom, pa se naširoko raspravljalo trebam li se ošišati ili ne. Haha, sve me to zabavljalo, jer mi to nije bitno, samo mi je bitno da su mi pjesme lijepe i kvalitetne. Ali kad već pitate, kosu sam pustio jer mi je dosadila kratka kosa, a i čemu cijeli život uopće isto izgledati? Nisam Vam dao neki atraktivan odgovor, ali to je razlog. Po pitanju promjene nekog modnog stila također nemam neki odgovor. Oblačim ono što mi se dopada, ali kao vodenjak često sam sklon ekstravaganciji (kad me uhvati). Tako npr. na crno odijelo obučem leopard košulju i leopard cipele. Bude tu svakakvih budalaština po pitanju toga, ali svejedno mi je. Nemam nikakvog stilista, niti mi pada na pamet time se baviti. Moje mišljenje je da stilista trebaju ljudi koji nemaju vlastiti stil. Što se tiče glazbe, nema novog Mladena Burnaća, nego sam odavno počeo inzistirati na snimanju „uživo“ svojih pjesama, bez programiranja. Moje su pjesme kantautorske s puno emocije i najbolje zvuče uz „žive“ glazbenike. Imam i novog suradnika i aranžera, sjajnog gitaristu Dragomira Herendića – Dragiannia, koji je također unio drugačiji zvuk, pa je sve (u kombinaciji s dugom kosom, haha), zazvučalo kao „novi Burnać“.

MAJA: Koliko danas pišete i otkud crpite inspiraciju? Pišete li i drugima?

BURNAĆ: Oduvijek pišem mnogo i neprekidno. Ne znam, ta inspiracija odnekud stalno dolazi. Imam kod kuće nekoliko stotina svakakvih stihova razbacanih po bilježnicama. Kako mi se neki stihovi objavljuju i u raznim zbirkama (duet s Arsenom je izašao i u Međunarodnoj zbirci poezije prošle godine), nagovarali su me često da objavim svoju zbirku poezije, ali mi se dosad nikad nije dalo. Ipak, konačno sam sebe natjerao napraviti bar CD na kojem će biti samo poezija uz dvije gitare. Pišem i drugim kolegama, ali rijetko zato što sve moje pjesme nastaju iz nekog mojeg vlastitog svijeta i života. Nekako ne vidim nekog drugog u njima. Pogledajte npr. Gibonnija, Husa, Houru, Štulića – veliki i sjajni autori, a (koliko znam) nisu nikome drugome pisali pjesme (ili je to bilo „na kapaljku“).

MAJA: Koliko sad užurbano radite na novim stvarima? Kad možemo očekivati novi album?

BURNAĆ: Radim na dva albuma zajedno. Taj s poezijom i svoj novi 10. po redu studijski album, ali stvarno ne žurim nimalo. Davno je prošlo vrijeme albuma, ljudi slušaju glazbu direktno s interneta i najvažniji je singl uz popratni video spot. Opet, album nekako daje veći značaj umjetniku i konkretno predstavlja tvoj novi rad. Mislim da ćemo završiti albume, prvo s njih objaviti 2 – 3 najavna singla, pa ih tek onda službeno objaviti u cijelosti.

MAJA: Možemo li očekivati kakav duet u budućnosti po uzoru na onaj s Arsenom? S kime biste ga voljeli napraviti?

BURNAĆ: Hm, ne znam. Dugo vremena je postojala ideja da napravim duet sa Željkom Bebekom koji mi je prijatelj i moj pjevački idol iz mladosti kad sam volio Bijelo dugme. Razgovarali smo često o tome prije par godina, ali tada nije naišla neka adekvatna pjesma koja bi baš legla i njemu i meni. U međuvremenu je on imao duete s Oliverom i još nekima, pa je ovaj naš mogući duet nekako ostalo nerealiziran. Šteta. Osim Željka, nitko drugi mi sad ne pada napamet.

MAJA: Koji su Vam daljnji planovi?

BURNAĆ: Imao sam u planu ove godine napraviti slavljenički koncert u Lisinskom, o tome sam već razgovarao sa svojim suradnicima. To sam već i najavljivao proteklih mjeseci, ali zbog nastale situacije oko korona virusa, prestali smo razmišljati o tome. Otkazani su mi i svi nadolazeći koncerti, tako da ništa dugoročno ne planiram, nego sam se potpuno na miru prepustio radu u studiju.

Preporuka

POVIJEST POTRESA U HRVATSKOJ: Jučerašnji potres najjači u Zagrebu od 1880. godine
Jučerašnji potres srednje jačine nije izazvao teže posljedice, ozljede ili smrti, osim u slučaju 15-godišnjakinje koja je preminula nakon duge borbe liječnika za njezin život u Klinici za dječje bolesti Zagreb Kao da nam nije dosta što se moramo pridržavati rigoroznih mjera zbog globalne krize koja vlada uslijed zaraze COVID-19, 22. ožujka u 6 sati […]
PRIOPĆENJE OPĆE BOLNICE ZABOK: Epidemiološki nadzor i dekontaminacija Jedinice intenzivnog liječenja
Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana apelira na sve svoje pacijente da se ponašaju odgovorno i da kod ulaska u bolnicu navedu i najmanju sumnju na kontakt sa osobama koje su boravile u rizičnim područjima U Opću bolnicu Zabok i bolnicu hrvatskih veterana je u jutarnjim satima 21. ožujka 2020. godine od strane tima […]
ŽUPAN KOLAR PROGLASIO ELEMENTARNU NEPOGODU: Najveće štete od potresa u stubičkom kraju
Župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar proglasio je elementarnu nepogodu za područje Grada Donja Stubica i Općine Gornja Stubica Župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar proglasio je elementarnu nepogodu za područje Grada Donja Stubica i Općine Gornja Stubica, nastalu uslijed potresa koji je 22. ožujka 2020. godine uzrokovao velike materijalne štete na stambenim, gospodarskim, sakralnim i kulturnim […]
OBAVIJEST O MJERI POMOĆI GOSPODARSTVU KZŽ-a: Osigurane besplatne usluge Poduzetničkog centra Krapinsko-zagorske županije d.o.o.
Krapinsko-zagorska županija je donijela odluku da jedna od mjera pomoći gospodarskom sektoru KZŽ-a bude osiguranje besplatnih usluga županijske tvrtke Poduzetničkog centra Krapinsko-zagorske županije d.o.o. kao poduzetničke potporne institucije S obzirom na izvanrednu situaciju uzrokovanu pandemijom COVID-19 virusa te njezin utjecaj na gospodarstvo, Krapinsko-zagorska županija je donijela odluku da je jedna od mjera pomoći gospodarskom sektoru […]
Besplatni telefon 0800 8805 za građane izravno pogođene potresom
Prenosimo u cijelosti objavu Vijeća za elektroničke medije Na temelju članka 15. Zakona o elektroničkim medijima, Vijeće za elektroničke medije nalaže svim elektroničkim medijima na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije da u svojim audiovizualnim programima i na internetskim stranicama smjesta objave ovu obavijest za građane. Grad Zagreb uveo je besplatnu telefonsku liniju 0800 8805 za građane […]

Propustili ste

Najnovije vijesti

U ZAGORJU 5 NOVOOBOLJELIH: Viziri danas isporučeni policiji
U Krapinsko-zagorskoj županiji jučer je zabilježeno 5 slučajeva zaraze koronavirusom, a danas nema novooboljelih osoba Načelnik Stožera civilne zaštite Krapinsko-zagorske županije Anđelko Ferek-Jambrek izvijestio je kako je na području Krapinsko-zagorske županije i dalje 70 pozitivnih osoba na koronavirus. „U odnosu na jučerašnju konferenciju za medije evidentirano je pet novih pozitivnih osoba. Novoevidentirani dolaze s područja Grada Oroslavja (1), […]
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST: Jedna djelatnica Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice pozitivna na COVID-19
U Specijalnoj bolnici Stubičke Toplice žurno su poduzeli sve mjere zaštite osoblja i pacijenata te je u samoizolaciju stavljeno 17 sestara i dva liječnika, bliskih kontakata navedene djelatnice Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice je jučer, 2. travnja 2020. godine, kasno poslijepodne dobila informaciju kako je jedna njihova djelatnica pozitivna na COVID-19. U suradnji s […]
Kaufland poziva male proizvođače i OPG-ove na suradnju
Kaufland u Hrvatskoj u ovom izazovnom periodu za domaće proizvođače poziva male proizvođače i OPG-ove da pošalju svoje ponude Suradnja s domaćim proizvođačima za Kaufland je već dugo ključ uspješnog poslovanja. Poznajući potrebe i želje kupaca, ovaj trgovački lanac već niz godina surađuje s brojnim domaćim proizvođačima kroz projekt Naše mi najbolje paše. U ovim […]